Monografija

REZIME

Period od 1945. do 1991. godine izuzetno je značajan po uloženom naporu prvenstveno građana općine Gradačac u cilju prevazilaženja izrazitog zaostatka u privrednom i društvenom razvoju ovoga podrucja naslijeđenog iz ranijeg doba. U tom periodu izvršen je program obnove ratom porušene zemlje, realizovani su brojni petogodišnji planovi razvoja, sa različitim, najčešće, pozitivnim efektima. Bili su vidljivi svakovrsni rezultati u ukupnom društveno-ekonomskom razvoju općine.
Odmah poslije Drugog svjetskog rata krenulo se u realizaciju ključnih projekata infrastrukture uglavnom vlastitim snagama, dobrovoljnim radom. Izgradnja pruge normalnog kolosijeka Gradačac-Modriča bila je od krucijalnog značaja kako za privredni, tako i za društveni razvoj. To je, pedesetih godina, doprinijelo sveopćem otvaranju gradačačkog područja prema drugim krajevima BiH, a izgradnja dalekovoda, i posebno, elektrifikacija sreza (općine) Gradačac, dali su nemjerljiv doprinos poboljšanju životnog standarda. Ali, osim pruge i prvog dalekovoda u periodu od 1945. do 1960. godine, nije se desio željeni napredak u ekonomskom razvoju Gradačca. Ipak, u tom izuzetno teškom periodu učinjeno je mnogo na obnovi komunalne infrastrukture, na opravci uništene putne mreže, a formirana su zanatska preduzeća te pokrenut razvoj poljoprivrede, trgovine i drugih djelatnosti.
Od posebnog je značaja aktivnost vlasti na opismenjavanju stanovništva. Jer, sa 1945. godinom bilo je svega 20 prosvjetnih radnika zaposlenih u osnovnim školama Gradačca sa oko 900 učenika i preko 80 % nepismenog stanovništva. A 1990. godine općina Gradačac imala je u osnovnom obrazovanju 312 prosvjetnih radnika, 110 radnika pomoćnog osoblja i preko 7.000 učenika, sa osmogodišnjim školovanjem.
Uz razvoj osmogodišnjeg osnovnog obrazovanja 60-tih godina, početak rada četvorogodišnje srednje škole u Gradačcu, Više realne gimnazije, 1951. godine bio je uslov za razvoj obrazovnog sistema. To je dalo nemjerljiv doprinos obrazovanju visokostručnih kadrova prijeko potrebnih privredi, zdravstvu, državnoj upravi, kao i ukupnoj društvenoj infrastrukturi.
U gradačačkom kraju razvila se do 1991. godine respektabilna kadrovska baza kako u privredi, tako i u neprivrednim djelatnostima. Stasali su sposobni kadrovi: profesori, inženjeri, agronomi, veterinari, ekonomisti, pravnici i visokostručni kadrovi raznih drugih struka, kako bi zadovoljili potrebe društva. U odnosu na stanje u obrazovanju 1945. godine, u ovoj djelatnosti krajem 1991. godine dostignut je nivo vrijedan svakog poštovanja, što je, povratno, imalo ogroman uticaj na cjelokupnu društvenu reprodukciju.
Ozbiljniji koraci u izmjeni ekonomske i socijalne strukture ovoga kraja čine se od šezdesetih godina, a ubrzani razvoj bilježi se poslije 1970. godine.
U periodu od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća izvršene su najvažnije promjene u društveno-ekonomskom razvoju. Izgrađeni su temelji industrijskom razvoju na općini Gradačac pokretanjem industrijskih preduzeća kao što su: "Kula", "Namještaj", Pogon Fabrike duhana iz Sarajeva, Tvornica motornih dijelova (TMD), "Hempro", Tvornice gumenih proizvoda "Ris", te "Bosnaprodukt" (tvornica za preradu voća sa hladnjačom), i druga preduzeća. Industrija postaje vodeća privredna grana. U ovom periodu zaposleno je preko 4.000 radnika u društvenom sektoru. Postepeno su povećavana investiciona ulaganja, što je rezultiralo i izgradnjom važnih objekata kao što su:
- zemljana brana na jezeru "Hazna", sa akumulacijom vode od preko 800.000 kubnih metara, uz uređenje okoline jezera u privlačan sportsko-rekreacioni centar;
- brana jezera "Vidara" sa akumulacijom od oko 4,000.000 kubnih metara vode, što je eliminiralo mogućnost katastrofalnih poplava na ovom području, te doprinijelo poboljšanju snabdijevanja grada i industrije vodom;
- savremeni vodovodno-opskrbni objekti na općini, a posebno za naselje Gradačac, te u gradu i industrijskoj zoni postavljenje najsavremenijeg uređaja za prečišćavanje otpadne vode;
- regulacija rijeke Gradašnice, te izgradnja Istočnog i Zapadnog lateralnog kanala, što je doprinijelo regulaciji vodnog režima ne samo užeg područja Gradačca, nego i čitave Posavine;
- moderne saobraćajnice i rekonstrukcija postojećih puteva 1968. godine, među kojima je neosporno najznačajni asfalni put Gradačac-Ormanica, čime je izvršen priključak na modernu regionalnu saobraćajnicu Županja-Tuzla-Sarajevo-Mostar-Opuzen, zatim modernizacija puteva prema Modriči, Bosanskom Šamcu, Gračanici, Orašju, kao i lokalnih saobraćajnica;
- asfaltiranje ulica u Gradačcu i puteva prema većim seoskim naseljima (Gradačac je devedesetih godina imao 239,6 km uređenih saobraćajnica, od čega magistralni pravci čine 40 km, regionalni pravci 44 km i lokalni putevi 155,6 km);
- razvoj elektroprivrede, gdje su, pored izgradnje mreže dalekovoda, izgrađene i neophodne trafo stanice u sistemu, te izvršena potpuna elektrifikacija općine Gradačac (Time je privredi obezbjeđena dovoljna količina električne energije, kako za postojeće kapacitete, tako i za izgradnju novih. Gradačac je devedesetih godina imao ukupnu potrošnju električne energije od 35.000 MWh, od čega preko 20.000 MWh otpada na potrošnju u domaćinstvu);
- hotel u centru grada i adaptacija kule Husein-kapetana Gradaščevića kao izuzetno značajnog i atraktivnog kulturno-historijskog spomenika, te izgradnja hotela "Banja Ilidža" sa 160 ležaja i drugim sadržajima za korišćenje termalne mineralne vode (Izgradnjom kapaciteta u banjsko-zdravstvenom turizmu otvorila se perspektiva za dalji razvoj turističke privrede);
- izgradnja Društveno privrednog centra "Skenderija" čiji je prostor bio neophodan za izvođenje međunarodne privredno-turističke manifestacije "Sajam šljive" ("Dan šljive" utemeljen je još 1969. godine), književne manifestacije "Kikićevi susreti" (utemeljeni još 1973. godine kao literarni događaj jugoslovenskog ranga) i sportsko-rekreativnih aktivnosti (ženski odbojkaški klub Gradačca bio je član prve savezne odbojkaške lige);
- unapređenje zdravstvene zaštite stanovništva prema potrebama građana (U odnosu na mogućnosti jednog ljekara koji je brinuo o zdravstvenom stanju stanovništva Gradačca 1945. godine i nekoliko godina poslije završenog rata, izgrađeni su neophodni građevinski objekti za potrebe zdravstva i opremljeni savremenom opremom, a Gradačac je 1990. godine imao oko 60 visokostručnih zdravstvenih radnika te savremen Medicinski centar, sa potrebnim specijalističkim službama).
Razvojni period do sedamdesetih godina protekao je u sporijem tempu, ali uloženi su veliki napori na pronalaženju perspektivne orijentacije za društveno-ekonomski razvoj. Upravo u tom periodu grade se brojni prerađivački kapaciteti, koji sa više ili manje uspjeha unose nove procese i pristup u proizvodnji. U industriji se grade manji kapaciteti u odnosu na druga BH područja (što će vrijeme kasnije pokazati kao ispravan i mudar pristup). A, zahvaljujući produktivnosti, industrija je postala vodeća grana u razvoju gradačačkog kraja.
Nivo ukupne zaposlenosti u društvenom i privatnom sektoru devedesetih godina dostigao je cifru od blizu 8.000 zaposlenih. Međutim, ovo područje nije bilo oslobođeno prisutnosti i "sive" ekonomije, vezane uz poljoprivredna domaćinstva. Ova djelatnost u pogledu broja zaposlenih i njihovih efekata u ostvarenom društvenom proizvodu i nacionalnom dohotku u zvaničnom statističkom praćenju, nije obuhvaćena. Prema realnim procjenama u ovom značajnom segmentu angažiranja stanovništva, bilo je zaposleno u dopunskom radu oko 5.000 radnika sa značajnim osnovnim sredstvima (sa ogromnim voznim parkom) i pozamašnim finansijskim kapitalom. To su bili oni razlozi zbog kojih su ljudi sa strane izražavali čuđenje, kako to da je Gradačac izrazito nerazvijeno podrucje, a po vanjskim pojavama (izgradnja puteva, stambenih objekata, škola, pa i privrednim aktivnostima) ne daje takav utisak.
U poljoprivredi su se (pored određenih lutanja i grešaka) odvijali procesi modernizacije i primjene tekovina nauke i savremene tehnologije u proizvodnji, kako na društvenom sektoru, tako i na individualnom posjedu.
Poslovanje privrednih organizacija je znatno poboljšano. Savremenom organizacijom rada i modernom tehnikom i tehnologijom, postignuta je znatno veća produktivnost u radu. Zabilježene su pozitivne promjene u prihvatanju stručnih kadrova u organizacijama udruženog rada. Gradačačka privreda devedesetih godina prošlog stoljeća dostigla je vrijednost izvoza od blizu 15 miliona USD godišnje i to uglavnom na zapadno-evropsko tržište, sa pozitivnim deviznim prilivom, imajući u vidu obim uvoza.
Permanentno zalaganje radnih ljudi uz organizirani samodoprinos, tj. odvajanje sredstava od dijela dohotka, i značajna podrška šire društveno-političke zajednice (ali tek sedamdesetih godina) u obezbjeđenju finansijskih sredstava za brži materijalni preobražaj, doprinijeli su da općina Gradačac, za kratko, napusti krug izrazito nerazvijenih općina krajem 1979. godine. I to se prvi put tada dogodilo u posljeratnom razvoju. Inače, po brojnim statističkim pokazateljima sve do šezdesetih godina Gradačac je među 104 općine u BiH bila među 5 najnerazvijenih općina.
Gradačac je za 46 godina, u periodu od 1945. do 1991, preporođen u svim oblastima društveno-ekonomskog života. Stasale su nove generacije visoko obrazovanih ljudi, visokostručnih radnika, kvalificiranih pregalaca, industrija je postala vodeća grana u razvoju gradačačkog kraja, a u poljoprivredi su prihvaćena shvatanja i metode koje daju veću proizvodnju u cilju zadovoljenja ishrane stanovništva pa i za izvoz.