| Diwan 9 - 10|

Tanja Stupar

OPASNA KNJIGA U KOJOJ EVE GOVORI KAKO POGLEDATI DOLJE Eve Ensler: Vaginini monolozi - Vitrail, Zagreb 2000.

Danas je teško zaintrigirati, šokirati, iznenaditi, napisati nešto ’drugačije’. Ali sve što sam rekla najbolje pristaje knjizi Vaginini monolozi. I ta odrednica ’drugačije’ bolje joj pristaje nego ’dobro’ ili ’loše’, ili rasprava sa ciljem da se djelo prihvata s oduševljenjem, ili potpuno odbacuje. A obje reakcije u polaritetu ići će uz ovu knjigu. Je li Eve Ensler ”otkačila”, prevršila mjeru, rekla što treba da se kaže, otvorila oči (i vaginu) ženama ili nešto sasvim drugo? O tome će, ako se osmjele da pročitaju ove monologe, čitaoci bilo kojeg uzrasta i pola sami odlučiti. Tek ovdje se može naći: ”sve što ste oduvijek htjeli da znate, a niste smjeli da pitate”. Vaginini monolozi su podjednako i vesela i tužna knjiga o ženskoj polnosti, Eve Ensler tu polnost predočava kao izvor radosti, zadovoljstva i života, ali i bola, stradanja, nasilja, potiskivanja i tišine...

Vagini monolozi su, ukratko, najopasnija ženska knjiga. Pisana glasno i otvoreno sa polaznom tačkom iz mjesta o kojem se (i odakle se) ćutalo. Ovaj lud, simpatičan i strašan izvještaj o vaginama svakako je postala knjiga poslije koje se nešto promijenilo. Koja će svakog čitaoca pokrenuti da misli u ’iščašenom’ i ’drugačijem’ smjeru od ustaljenog, nekuda gdje se ranije nismo upuštali. Nakana Eve Ensler je bila: natjerati žene da obrate pažnju na ono dolje kako bi se prestale stidjeti. Da bi žene doživjele sebe kao ženu, kao ljudsko biće koje pronalazi dosad potiskivanu snagu i samopouzdanje.

Vaginini monolozi zaslužuju pažnju najšire javnosti jer je autorica izbjegla patetiku, dosadu i ponavljanje kakvu obično sadrže tzv. istinite priče. Gospođa Ensler je taj vlastiti reality show sažela, iznijela njegovo srce obraslo dlačicama i od toga napravila knjigu koja je i psihološka studija i iskustvo i estetsko djelo. Izbjegla je ’skliska mjesta’ i nije se ulovila u zamku senzacionalizma i banalnosti kuda ova tema lako autora uplete.

Ironična, analitična, oštra, sa posebnim humorom izvan književnih i drugih normi, ova knjiga je svoja sopstvena i odvažna. Eve Ensler je knjiški ’upakovala’ misiju oslobađanja žene. Ona je usmjerila pažnju sa relacije žena-muškarac i borbe za ženska prava u tom odnosu. Eve je u središtu označila ženu i njeno samospoznavanje i samooslobođenje. Jer upoznavanje ženskih potreba i želja, putem samoanalize i upoznavanja tijela, podrazumijeva: i upoznavanje sa vlastitom ličnošću - i terapiju i katarzu.

Navedena iskustva žena opisuju baš taj zaokruženi put: suočavanje sa tijelom, sa potisnutom traumom (često je to silovanje ili neko neprijatno iskustvo) i ponovno prihvatanje sebe i zabranjene (prisilno potisnute i ukinute) ženskosti. Već ponovnim osvajanjem samopouzdanja, ili sticanjem samopouzdanja tamo gdje ga žrtva ranije nije imala, rezultira se preduslov za normalan život žene. Psihička zrelost i zdravlje kao spremnost da se suoči sa sobom i okolinom, preduslovi su slobode o kojoj Eve Ensler govori i na koju upućuje žene kako bi im olakšala život. Podstaći ih da govore, da čuju svoju priču, da se povjere drugima i osjete kako nisu usamljene (jer ima još priča kao što je njiho­va) cilj je koji omogućuje različitim ženama suočenje sa istim problemom. Iz toga će se osloboditi jaka energija ka žrtvama nasilja i ignorancije, energija koja će djelovati pročišćavajuće (a ne omamljujuće i patetično) i žene podučiti kako da prihvate ženstvenost i ženskost.

Vagini monolozi su nastali na osnovu zapisa dvjestotinjak intervjuisanih žena: njihovih razmišljanja o sebi, o emocionalnom i seksualnom iskustvu, o rodu i svojoj polnosti. I o vaginama (naravno), iako većina ispitanih, prema priznanju, o vaginama nije ni razmišljala doživljavajući ih kao nešto tamo dolje o čemu se nema šta reći. E, onda ih je Enslerova potakla da govore: da pogledaju dolje, da kažu godinama prećutkivano. I žene pričaju: o dlačicama, o tom kako ispod dlačica vagina izgleda, u šta bi obukle svoju vaginu, šta bi vagina rekla kad bi mogla govoriti, o seksualnom iskustvu ili o njegovom izostanku, o katastrofama, o menstruaciji, o povredama, o silovanju, o pretrpljenoj boli, o genitalnom sakaćenju žena, o zavođenju, lezbijskom iskustvu, o užitku i porođaju... Kada su progovorile postale su nezaustavljive. Bilo je uvijek nešto novo za reći, i svaka žena imala je posebno iskustvo: lijepo ili ružno, ali izuzetno (i zastrašujuće).

Eva Enslerova je intervjue performirala. Izvodila ih je na sceni u više zemalja svijeta, između ostalih i u Hrvatskoj. Uspjelo joj je da isprovocira, izazove i oduševi, da dobije brojne nagrade. Eva je mogla da ustalasa i razbije ravnodušnost gdje god se Ona i njeni Monolozi pojave.

U početku dok je knjiga još bila u rukopisu nailazila je na zabrane, zamke i osporavanje. Enslerovu to nije obeshrabrilo, ona se knjigom upustila u uzbudljivu avanturu i nije odustala. Za ovakvu knjigu, sa baš ovakvim naslovom koji ništa ne mistifikuje i ne prikriva Enslerova se morala boriti. Izdavači nisu bili oduševljeni nazivom i uporno su pokušavali da ga ’ublaže’ i zamaskiraju. Eva nije odustajala, i na kraju Vaginini monolozi su objelodanjeni onakvi kakvim ih je napisala, bez cenzure i sa autentičnim naslovom.

Gospođa Ensler se usudila da istražuje, da pita - da otkrije misteriju mjesta sa kojeg, poput Bermudskog trokuta, nitko ne izvještava. Eva je prekinula tradiciju ćutanja, naviku da se u pola glasa govori o onom dolje.

Ja izgovaram vagina jer sam čitala jednu statistiku prema kojoj se u svim djelovima svijeta ženama zbog vagina dešavaju jezive stvari: u Sjedinjenim Državama svake godine bude silovano 500.000 žena; u svijetu je 100 milijuna žena genitalno iznakaženo; i tu, također, može uslijediti čitav popis. Ja govorim vagina jer želim da te ružne stvari prestanu. I znam da neće prestati sve dok ne priznamo da se uopće zbivaju, a jedini način da to omogućimo jest da se žene osposobe da govore bez straha od kazne ili osvete.

Brojne predstave i preformansi, burne reakcije na Vaginene monologe pokazatelj su glasnosti i prijemčivosti poruke.

 

 

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.

Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com