Diwan special issue

| Diwan 9 - 10|

Vida Mokrin-Pauer

U KRLETCI

SMRZLO SEBIČNI IMAMO SAMO TU MOLBU, DA SE NAS TROJE I DALJE GRIJEMO, da bi lapis lapis pjesničkih obožavalaca moja poezija upalila amblem. Na kraju mati, pjesnikinja i žena. Ostali konci mi ne stoje uspravno, skrpljenu u lančane verike vuku me kao nesposobnu vlačugu, činguma u omlađenoj slini... S usnulim mljackanjem oguliti otrovno plavičaste

trpeću, Gospe mudre, dobromisleću zaštitnu boju s rešetke krletke, gdje su na raspoloženju za preuzgojnu obradu moji krilo u krilu. Spaziti se u zrcalu čelične istine, kako kružim bez spasonosnog puta u učvšćujuće širine (uproštene poezije). Podviti anđeosko krilo u razdriješenost suknje, izvući se s njima u morsku pučinu kao preko ništavila.

MORALA SAM DOĆI. A OPET JE SVE I NIŠTA NIJE MIMO POEZIJE? ZNAŠ? Ne, ne znaš, kada me ne razumiješ mada ljubiš, kako je dug hod od kalupa k mimohodu. Mimoobalnosti. Bestežnosti. Ta je dobra, kaže se iz omamljenosti, a odmah zatim moralno osjećanje uvene: I da šta ćemo sa trupcem za pjesme, izvući se sa njim na morsku pučinu kao preko ništavila.

u oživljavnju nekrofiličnih nježnosti. Kada nisam ni živa čitateljka niti mrtav pisac. Nema nas ni jednih ni drugih čistih. Kroz prakljače u krčevine moje, s fluorescentnim korovom osvijetljene, legnete sa mnom naljućeni i ožalošćeni, poluopušteni odmarajući se samo Ana i Andrej. Preznojili su se, ne trebaju si, nemaju ni vremena.

TRENUTAK DEPRESIJE NAGE GUZICE U MRZOVOLJNOSTI, DOK KUPUJEM SAMO NA SNIŽENO, teče kao otopljeni puding u kitičaste servilne, oprane posudice. A gdje izasuti bljutavu zavist, kad me stara poznanica obrtnica sa strahopoštovanjem pozdravi i bogatstvom se pokazujući suprostavi mojoj neradosnoj namjeri? I ako ne bude nikako drugačije? Neću ići nikad ženama, koje proučavaju, da se otvorim u vlastitom dlanu, i ne sa voljenim preko uživajućih izverziranih nožica predstavljajući strane kante pune svakodnevnih otpadaka naših neučinkovitih sondi kao pobjede? Pa još poezija, koja je četka za gospodu, pomešće me sa stripa u koš? Daj, boginjo, razgaljene mòre upjesmi u simbole.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]