| Diwan 9 - 10|

Brane Mozetič

***
u sebi si zarobljenica
povraćaš vatru s planine
strijele sipaš u rovove
lijepa desetorođenica
prije nego ti ja klonem
poslije me daj u sipko ulje
da se vratim u polje
gdje ću pjesme slagati
iglu ću držati nad vodom
mirno gledati u svjetlost

***
zaista te strasno obožavam, mada neću
u postelju s tobom,
pusti, da ostanemo
na granici, tu, gdje nas stalna žudnja
raspaljuje i odgoni daleko stučene

vrijeme – dovoljno, uradi što hoćeš
očaj i tuga, plač, čini se da toga
ne znam, ne ovladavam, za sad
mi je svejedno, neka bude još tako djetinje.

 

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.

Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com