| Diwan 9 - 10|

Aleksandar Peršolja

MODRI OTOK

Neba nema više
i s tim nema više naoblake.
Samo balkonski sjaj
za mrtvim trenucima
i nikakvom željom.

Tada treba preko.
Samo putovati
kao ljubimci oblaka,
kao namjerna umrlost,
kao bezbrižnost.

Tamo se nešto svjetluca.

Možda otok?
Možda ništa?

Negdje.

KROZ PROZOR

Nekad,
kada budeš sjedio
uz zaboravljenu riječ,
koja nije riječ,
samo želja.

Nekad,
kada vonj satre tijelo,
koje nije tijelo,
već privid istinosti,
tad će biti samo kocka
u velikom besmislu.

Tada takođe istinosti nema.
Tada takođe vasiona nakostriješi dlaku

i tijelo usamljeno kao misao
pada u istinitost.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com