ROPAC

Riječju,
koja puni tvoja usta kao krik,
izvinjavaš se svijetu,
ideš, u izvježbanoj ruci svirala,
o Isidore,

svaka misao te ograđuje,
sve dok joj ne dođeš do kraja
i pred tobom se ne uzdigne zid,
za tobom, sa svih strana,
bježiš,

zatim ti se takođe odupre riječ,
povratiš,
i to je, kažu,
taj smrtni ropac.

ZMIJA

Prah, koji drhti kao suvišak tišine,
prah, uzdižući se više od ljepote svijeta,
prah na vrhuncu, kad prelazi iz sebe u prazninu,
ali se isti čas nađe prožet težinom
opet uvuče u sebe.

prah prah,
s predmetima sporazumijevajući se prah
u zamračenoj sobi,
gdje se kao veza između svijetla i zla
iz svitka bezimenosti
izvine zmija, zaustavljena
usred neodredljivog nagiba,
os
iz
praha,

sjećam se.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]