POSKOCI

Na nekoj zapuštenoj obali,
gdje se dogovaraju pijesak i vjetar
o beskonačnosti,

dopuzali su poskoci
ispod kamenja,
smrzli i hladni
i legli na srce.

Rekao sam poskocima,
gladnim toplote:
Pijte krv.
Sad šta ćemo s krvlju.
Šta ćemo s rijekama strasti.
Kad se ne mogu nikuda izliti,
dave se u jezama razuma.

I žderite srce.
Suvišno mi je srce.
Suvišno mi je, kad se topi u ledu,
kad se rastapaju
ridajuće zvijezde u rijeci.

Požderite srce.
I savijte se u smrzli klobučić
u šupljini mojih grudi,
da ne gledam više,
kako plaču zvijezde iz dubina
i kako žude za svijetlim stopama,
koje su ostavile
u plavom somotu neba.

Požderite srce
i ločite vruću krv,
smrzli, hladni poskoci.

Sve je dozvoljeno
na pustoj obali,
gdje se razgovaraju pijesak i vjetar

o beskonačnosti,
samo srce treba istrgnuti
i baciti ga u gladna zmijska usta.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]