DANAS IMAM LUTKU UMJESTO TIJELA

fotografiju umjesto glave
ne dišem
nečiji sam privjesak
neostvarena želja
želio bih pjevati sa vama u horu
ali sa ove visine
niko ne može čuti
umjetnost je tužna
niko ne zna gdje se ona skriva
niko ne zna gdje završava ovaj dan.

DANAS U BRIJAČNICI

danas sam u brijačnici saznao
da je čovjek čijeg se imena ne sjećam
moj predsjednik.
još sam saznao
da moj gradonačelnik za to nije znao
i da niko u brijačnici to nije znao.
niko u brijačnici se nije mogao složiti
oko toga ko je naš gradonačelnik.
ljudi u brijačnici slušaju vijesti i napeti su.
često, kada prolazim tom ulicom,
osjetim miris leša, krepane mačke, psa,
zaboravljenog čovjeka.

OTVORENIH VRATA

vratio sam se pijan,
po ne znam koji put
i odlučila je to više ne podnositi
zaključala je vrata-harmoniku
i nije me htijela pustiti unutra
malo sam sjedio ispred vrata
i tiho govorio otvori molim te
trudeći se da ne probudim komšije
zatim sam otišao do ostave
i vratio se sa šarafcigerom i čekićem
rastavio sam vrata i ušao
to nije bila i moja soba
ali osjetio sam kao da to
imam pravo uraditi
sjedila je na krevetu i smijala se
zatim smo vodili ljubav
otvorenih vrata

ZAŠTO UVIJEK IMAŠ ZABRINUTO LICE?

na mjestu slike
ostao je samo ekser
duboko zabijen u zid
kao nekada ja u tebe
zadnji put nije bilo tako davno
gledali smo nebo
kroz prozor u potkrovlju
ležeći na prljavim madracima
zašto uvijek imaš zabrinuto lice, pitala si.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]