Dragi & poštovani čitaoče!

Izgleda da je izdavanje dvobroja postala specijalnost časopisa koji čitate. Tako Vam, između korica ”Diwan” br. 9-10 nudi dva temata:

(1) okrugli sto sa Gradačačkih književnih susreta posvećen književnoj zaostavštini Mustafe Novalića, pisca iz Gradačca poginulog u ratu za nezavisnost BiH; sa toga skupa radove su nam poslali Muhamed Filipović, Nenad Radanović, Muhidin Džanko, Mirko Marjanović, Nihad Agić, Zilhad Ključanin, Vedad Spahić & malenkost Vašeg urednika; a zatim:

(2) antologiju savremenih slovenačkih pisaca koju je sačinio (i tekstove preveo) Zdravko Kecman, književnik iz Banjaluke, a popratio studijom o ”Neue Slowenische Kunst” Miško Šuvaković, teoretičar iz Beograda; u antologiji možete čitati poeziju i prozu Daneta Zajca, Francija Zagoričnika, Vene Taufera, Nike Grafenauera, Tomaža Šalamuna, Aleksandra Peršolje, Denisa Poniža, Jaše Zlobeca, Borisa A. Novaka, Brane Mozetiča, Marka Pavčeka, Vide Mokrin-Pauer, Nataše Velikonje, Dušana Čatera, Aleša Čara i Jurija Hudolina.

Za pomoć u prikupljanju podataka o Mustafi Novaliću (izrada biobibliografije i klasifikacija neobjavljenih rukopisa) posebno se zahvaljujemo Melihi Ferhatbegović (rođenoj Jašarević), udovici rahmetli M. Novalića, i Hazimu Novaliću, Mustafinom bratu. Takođe, zahvalnost upućujemo Vesni Injac-Malbaša iz Narodne biblioteke Srbije i Ivanu Gađanskom, bivšem direktoru Univerzitetske biblioteke ”Svetozar Marković” iz Beograda, te saradnicima iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH u Sarajevu i Narodne i univerzitetske biblioteke Tuzla.

Ipak, ovaj ”Diwan” začeli smo tekstom Rusmira Mahmutčehajića ”S drugim” izloženim na Evropskoj akademiji nauka i umjetnosti u Beču 2002. godine gdje je skup sa temom ”Religijski temelji tolerancije” organiziran od The Alfred Herrhausen Society for International Dialogue. Mahmutčehajić, inače lider Međunarodnog foruma Bosna, u nadahnutom izlaganju između Sada i Smrti, Vječnosti i Boga filozofski istražuje politkulturni prostor svakodnevnog življenja sa intencijom da građanin (kao čovjek) bilo koje vjeroispovijesti prepozna vlastito dostojanstvo i smisao bitisanja koliko u sebi, toliko u inovjercima iz okruženja. Budući da je javno (i privatno) mnenje Bosne i Hercegovine još preopterećeno posljedicama traumatičnog rata i daytonskineprirodnog državnog uređenja.

Taj posttraumatski sindrom prvog temata ”ispleli” smo ”made up” poezijom ”ženskog pisma” Dubravke Đurić, Lidije Dimkovske, Radmile Lazić, Feride Duraković, Tanje Stupar i Aleksandre Čvorović. A da ”muško pismo” u emociji & stihu ne zaostane pobrinuli su se Josip Mlakić, Dragoslav Dedović, Zoran Bognar i Nedim ]išić. Shodno istom postupku, inače atraktivne i (često) dramatične slovenačke pjesnike iz drugog temata ”aranžirali” smo u sandwich (diwanski Big Mac) prozom kadriranom u ”slow motion” maniru - sve iz pera Jasne Šamić, Željka Ivankovića, Gorana Samardžića, Jovice Aćina, Ferida Muhića i Petra Mihajlovića.

Exclusivnu središnjicu između temata ”premostili” su putopisi Gorana Sarića (BH & Montenegro) i Tatjane Lukić (Canberra) uz intimiziranu dokumentarnu prozu Selme Borić (o Skenderu Kulenoviću) i Dragana Marijanovića (o Nuri-Mariji i Selmi Borić, ali i o Vladi Dijaku). Njima smo ”priheftali” mlađahne M. Trifunovića i M. S. Božića (da i u našoj estetskoj biocenozi markiramo ”dečke koji obećavaju”). Gledano odatle, kao Mount Everest ”upada u oči” recenzija Sulejmana Boste prigodom izložbe fotoplaninara Muhameda Šišića sa ovogodišnjih (opet) Gradačačkih susreta. Profesor Bosto bavi se pitanjima prahorizonta i geometrije svijeta što mu omogućava da na metasinkretički način (ako mi postmodernisti ’dozvole’ takvu lingvo-akrobaciju) sjedini ritmičko-vizuelni jezik literature i slikarstva.

Odatle svi putevi vode ka prikazu gdje su ”savršeni čitaoci” (kako kaže Mustafa Novalić u istoimenoj priči) Bognar, Čvorović i Amir Brka pisali o knjigama Dragana Jovanovića Danilova, Mihajla Nikolića i Ibrahima Mulaomerovića. A tu, opet, ”iznad savršenstva” moramo izdvojiti (naravno dame) Jasnu Šamić koja predstavlja essay o Leonardovoj izložbi u Louvreu, i, naročito, Tanju Stupar čiji essay o ”Vagininim monolozima” Eve Ensler fascinira ”feminalnom” snagom probuđenog tijela. I teksta.

Naš meštar iz Los Angelesa Bojan Bahić (koji na Webu nastupa pod pseudonimom ’Boccaccio’) ponovo nas je obradovao naslovnicom i ilustracijama potpisanim: Art Creation Service. Šta reći nego: hvala mu. A, valjda ga i slava neće obići.

Eto to, dragi (savršeni) čitaoče, jeste sadržaj ovog dvobroja ”Diwana”, časopisa kojeg možete prepoznati (ali ne i odrediti) po ”lokalnom” koloritu interkulturalne razmjene u BiH: odnosno težnji da bošnjački, srpski, hrvatski, jevrejski, romski, građanski, feministički, optimistički, tradicionalni & avantur-istički artefakti kulture budu jednakopravno prihvatljivi potrošačima duha diljem Evrope & tranzicijske BiH. Jer redakcija ”Diwana” dovodi u tekstualni dijalog ”lokalne” slovenačke pisce, sa ”lokalnim” srpskim i makedonskim piscima, ”lokalne” američke pisce (u sljedećem broju) sa ”lokalnim” njemačkim i švedskim, iranskim, holandskim piscima, i tako dalje. Na stranicama ”Diwana” istovremeno polemišu i sukobljene forme: studija sa pjesmom, putopis sa novelom, bibliografija sa dokumentarnim tekstom. I ortografija sa vizuelnom perspektivom. U općem ”pražnjenju označitelja”. I teroru simbola.

Jer dali smo Vam, čitaoče, časopis koji se može čitati u autobusu i tramvaju (ali i na leđima Rocinante): publikaciju čija konceptualna otvorenost i strukturalni melange provociraju pažnju, a ometaju dosadu & medijsko zasićenje. Da Vas zlokobni hipertekst (konačno) ne uspava.

”Diwan” će se i dalje ”panično otimati” definicijama kao rijetka zvijer u klopci ”postmoderne” & zarobljenog uma.

Tuzla, 17.08.2003.

Vaš urednik, Dinko Delić

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]