LJUDSKA PRAŠINA

Franji Bratiću posvećeno

Na Banji Vrućici, na dan otvaranja
Sabora srpskog izvornog narodnog stvaralaštva,
pred hotelom ”Srbija”,
koji se ranije zvao ”Dalmacija”,
upoznao sam profesora filozofije iz Teslića,
za kojeg, inače, znam godinama.

Dopao mi se čovjek,
pa smo dugo sjedili i razgovarali
kao da smo stari znanci.

Između ostalog,
govorio je o nekom projektu
koji je upravo bio okončao,
a u kojem je htio uraditi nešto
i za afirmaciju Republike Srpske.

Svako malo pitao je za nekoga
koga dugo nije vidio,
prisjećao se nekih sitnica.

Zapamtio sam da je on sada
šef odsjeka na banjalučkom fakultetu,
da me je zamolio da poselamim
Seju iz Crvenog krsta,
i da je u štampu predao svoju novu knjigu
koja je o Levantu,
a zove se ”Ljudska prašina”.
Ostavio je, kaže, taj naslov
iako ga je odgovarao Risto Tubić.

Cijelo vrijeme nas četvorica pili smo pivo,
a, kad smo se vraćali,
Franjo i ja uglavnom smo šutjeli
u njegovom kombiju,
jer mnogo smo popili piva,
a dan je bio sunčan kao veliki hotel,
primijetio je jednom neko,
možda Pentti Saarikoski po imenu.

Olovku i papir uzeo sam kasnije,
tek onda kad je na tv,
u pauzi prijenosa sa kosookog
svjetskog prvenstva u nogometu
išla reklama - Nektar, bolji nego ikad.

SUVIŠAK MIŠLJENJA

Jest lud Amir Brka

To kažem, i to je sjajno

Još bolje: Amir Brka
ne živi naročito

I sve je onda divno, jer imam
opravdanje: gledam druge ljude
oni su normalni
ili, još gore: postoje sasvim
bore se za se
imaju Egzistenciju
drže do Nacije
i do Domovine
gaje sitnu djecu

I baš bih se mogao opustiti
ali, na koncu
uvijek me sjebe
suvišak mišljenja
koji zahtijeva kriterije

Ali iz kojeg Načela
da ih deriviram

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]