| DIWAN 7-8 |
MESARI
(pjesme)
Drago Glamuzina Naklada MD, Zagreb 2001.
U
knjizi pjesama Mesari Glamuzina je dao anatomiju muško-ženskih odnosa
i to surovo, ili samo surovo realno, a usko vezano sa naslovom i obostranom
sklonošću ka ”mesarenju”. Glamuzina otkriva golotinju, prikrivenosti,
ono o čemu se ćuti. Otkriva, ako ne mračnu, a ono tamniju stranu
odnosa među polovima: podle igre, slutnje bivših ljubavnika i ljubavnica,
prevaru, ljubomoru, posesivnost, ravnodušnost. On skenira realnost i bez uznemiravanja
i patosa govori o njoj, ne kao o dobroj ni kao o lošoj, nego jednostavno takvoj
gdje pomirenje i nije izbor nego jedina mogućnost. Polazište Dragine
poezije jeste lično iskustvo. On spremno nudi čitaocu vlastitu intimu
na uvid, bez rizika jer je svjestan da otud nema ko baciti kamen na njega.
Njegova intima, njegova ljubavna priča koja je polazište knjige, samo
je okvir u koji on uključuje sve osobe koji dolaze u kontakt sa Njim
i Njom: bivše ljubavnike, ljubavnice, prijatelje, ljude koje slučajno
susreću, komšije, čitavu galeriju likova kakve čitalac svukud
oko sebe može sresti. Glamuzina je hvatač situacija. On obične trenutke
lovi u njihovoj ”iščašenosti”, u trenutku kada postaju bizarni. Neobičnost
njegove knjige sadržana je u običnosti tema koje on bira i, naravno,
u načinu na koji on ludilo svakodnevnice, što se uobičajeno definiše
kao normalan život, transformiše u poeziju. Erotsko u ovoj poeziji u rasponu
je između erotike kakva pristoji jednom kniževnom djelu i psovke,
nečeg uličnog i provokativnog, bližeg pornografiji. Glamuzinin bezobrazluk
ima svoju praktičnu funkciju u djelu, on jeste injekcija otrežnjenja,
ali i provokacija čitocu u stilu: zašto pjesnik ne bi tako govorio
kada vi, gospodo, to govorite (i radite) svakodnevno.
Pisce
koje rado čita i koji su imali uticaja na njega; ne samo pisce već
i muziku i stripove; Glamuzina otkriva jednostavno kao što je otkrio i maštarije,
intimu življenja. Uzori su dio iskustva pa tako i dio pjesme, mogućeg
razgovora sa čitaocem, sa prošloću koja se može podjeliti u ovoj
uzajamnosti. Zar svi ljudi nemaju nekakvu prošlost o kojoj se može ćaskati?
Tako su tu Henri Miler, Anais Nin, Korto Malteze, Kleopatra, stari gospodin
(koji ju je ševio), trljač u tramvaju, Karver, Kavafi, Mrkonjić,
Petrak, Banović Strahinja i ini, svi na jednom mjestu, zajedno ukomponirani
u neobično pjesničko ostvarenje. Ovdje autor nesebično nudi
sebe i poeziju čitaocu, kao i mogućnost da skupa zađu s onu
stranu mesarenja.