| DIWAN 7-8 |

Paula Petričević

 

APUTE

 

Ukoso raširene lepeze njenih rebara
svijetle kroz zrak.
Kosa joj pljušti po grudima,
zglobovi glogoću.
Kaže da se zapravo
leptiri sele u toplije krajeve,
u kraj svoga dana.
Kaže da vidi pijana jata
kako se kližu po nebu.
Misli da bi trebalo dati
drugačije ime njihovim krilima.
Kako bi se onda zvala?

 

 

EKSPANZIJA JEZIKA

 

Ekspanzija jezika.
Moji zubi su tor
Podivljalom krdu.
Osjećam kako se vino
rva s mojom krvlju
potresajući me
neprestanim vrhuncima.
Šarena jata
odbljesaka i boja
izlomljenih ogledala i slika
toliko usana i zuba
beonjača i ruku.

Raduje me da sam nekad voljela
tolike strance.
Ne znam koliko je života prošlo
koje sam presanjala

 

 

TIJELO MENE

 

Tijelo mene
na krevetu leži
i tepam mu:
planino, mazuljo
što si takva
a ne druga
kako te to njegovi dodiri
dotiču preko tijela
i nakon njega.
Kako se to
umaču u tebe,
i što si od svega toga
i koliko
dok ležiš takva
i zašto tako druga
tijelo jedno
što ležiš na krevetu.

 

 

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.

Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com