| DIWAN 7-8 |
Ukoso
raširene lepeze njenih rebara
svijetle kroz zrak.
Kosa joj pljušti po grudima,
zglobovi glogoću.
Kaže da se zapravo
leptiri sele u toplije krajeve,
u kraj svoga dana.
Kaže da vidi pijana jata
kako se kližu po nebu.
Misli da bi trebalo dati
drugačije ime njihovim krilima.
Kako bi se onda zvala?
Ekspanzija
jezika.
Moji zubi su tor
Podivljalom krdu.
Osjećam kako se vino
rva s mojom krvlju
potresajući me
neprestanim vrhuncima.
Šarena jata
odbljesaka i boja
izlomljenih ogledala i slika
toliko usana i zuba
beonjača i ruku.
Raduje
me da sam nekad voljela
tolike strance.
Ne znam koliko je života prošlo
koje sam presanjala
Tijelo
mene
na krevetu leži
i tepam mu:
planino, mazuljo
što si takva
a ne druga
kako te to njegovi dodiri
dotiču preko tijela
i nakon njega.
Kako se to
umaču u tebe,
i što si od svega toga
i koliko
dok ležiš takva
i zašto tako druga
tijelo jedno
što ležiš na krevetu.
©Copyright
Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com