PRAZNO S OŠTRIM RUBOVIMA

Nije to ona praznina kad kažeš
prazno
i znaš da unutra nema ništa
prazna soba prazan krevet prazne police
prazan prostor u ormaru prazni zidovi
pa je lako zaključiti da su tu bile i slike
jer na zidovima još vise pravilni bijeli kvadrati
i pravokutnici

Zapravo bi se mogla dugo nabrajati prazna mjesta
u takvim situacijama

Kod mene je to drukčije
kad odeš sav je prostor i dalje krcat tobom
samo u predjelu želuca
sasvim je prazno
i u toj praznini visi strah
također pravilno raspoređen na bijele kvadrate
i pravokutnike
ali s oštrim rubovima
kao razbijen kristal.

PREKASNO

Sad ti više ne mogu reći napiši mi pjesmu
u našim se godinama pjesme još samo katkad
slučajno pročitaju u nekom zaboravljenom časopisu
na dugom ljetovanju
kad pada kiša

Odzviždi mi istu pjesmu
strasno kao što zvižde dječaci koji će ovo ljeto
zamomčiti
Po redu mi odzviždi
prah pelud matičnjak
med saće i vosak
Ako budeš točno odredio visinu tona i duljinu trajanja
nevidljive niti koja spaja tvoja skupljena usta i moje uho
možda će sličiti na ljubav

Ništa ti unaprijed ne mogu obećati
Glasno mi odzviždi jer mi se drugi tonovi miješaju
u sjećanju
drukčiji zvižduci s drugim značenjima
pa se nametnu i izdvoje u poseban pisak
kao što je sjećanje na zvižduk vlaka koji je
na ulasku u tunel pisnuo
i dok se svjetlo (koje uvijek označava kraj ili početak)
još nije naziralo
imala sam dojam da nečija ruka očajnički pokušava
naći moju ruku

Ali to je motiv iz neke druge pjesme
od čijeg me mraka može spasiti tvoj zvižduk
kao znak da smo već s one strane.

ZADNJA BOSANSKA ZIMA

Kamo god idem nosim je kao nasljednu bolest
ostala mi je u kostima
u koštanoj srži
Zima mi je ljeti na Hvaru Korčuli ili u Opatiji svejedno
ona u meni traje beskrajno duboko se ukorijenila

Tko zna u kojem dijelu mene leže svi njeni snjegovi
koji su dok mene nije bilo
kao u narodnim pričama o ukletim predjelima
padali sedam dugih godina
i pretvorili se u ledenjake
Otada mi se godišnja doba mijenjaju
kao na filmu samo pred očima
a u meni zima traje
Sigurno sam u kostima kad sam odlazila ponijela
zadnje bosanske snjegove
bez svijesti da ih nosim zauvijek

Kažem u kostima a tko zna gdje su se zavukli
možda mi stanuju u sivoj moždanoj masi
pa se sruče neočekivano
taman kad sa opustim na +30 C i uživam
kao gušter na suhozidu
Iz čista mira osjetim odnekud puše vuče me ledeni
vjetar za rub haljine
prepoznajem ga miriše na bosanske snjegove
ali on mi za svaki slučaj
mase palminim granama ispred nosa da me uvjeri

Iako u pravilu ne jedem sladoled
svaki put na dnu zdjelice
s voćnom salatom žličicom dotaknem sleđeno voće
Moja me bosanska zima pronađe usred ljeta
na uskim ulicama primorskih gradova
izvuče se iz nekog podrumskog otvora
ili iza tamnih oltara u romaničkim crkvama

Zbog nje jedino ja nosim vunene veste na ljetovanju
a kad ulazim u more svaki put poželim navući čarape

Zbog nje mi ti kažeš kako si ledena
daj da ti ugrijem ruke.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]