| DIWAN 7-8 |

NA HRVATSKOM CHATU

Ona brzo kuži stvari
i traži opis moj:
kako izgledaš?

Ako bih joj rekao
kako ličim na Čehova,
Hemingwaya ili,
neka mi oprosti ljepotica,
na Lazarevića u boljim danima,
mogla bi me krivo shvatiti
najblaže rečeno da pretjerujem.

Valja, stoga, biti objektivan:
znači nešto kao Al Pacino
s glasom Roberta De Nira,
ili obrnuto,
moja Ana25.
A ti?

POST DERNEK

Damiru J.

Mala skupina u prepunoj sobi. Pojačalo prati
glazbeni put od drum ´n´ bassa
do repertoara nostalgije.
Teme se mijenjaju brže nego brojka na playeru:
Amerika i Balkan, film, blagi studentski nihilizam,
mani se politike,
Hrabal i zajedničke prijatelje, poznanstva,
osmijeh Juliette Binoche, seks, o muškom i ženskom
pojmovanju vjernosti, pa dobro, i ljubavi.
Sukladno oduševljenje amsterdamskim i
hercegovačkim specijalitetima.
I nešto kao ples, u koordinatima njene velikodušnosti.
Te na koncu, pri polasku, prvo
konstruktivno pitanje
susjednici, čije se ime
već odavno pretvorilo u nadimak:
Kuda ideš ti? Možemo zajedno...

JEDNO OD PITANJA

Šta je strah?
počeo je Senad
sam od sebe

Kada smo krenuli na Treskavicu,
bio je tu onaj šum
kao od granate,
prije nego što udari.

Svi su se bacali
što se brže moglo
na zemlju.

Odjednom sam čuo smijeh,
nekoliko metara udaljen od mene.
Šta se dogodilo?

Jedan od nas imao je Coca-Colu u čuturici,
prodrmanu od trčanja,
pjenilo i šumilo je pri odvrtanju dovoljno glasno,
da povjerujemo kako smo pod paljbom.

Zaista ne znam
kada sam se posljednji put
tako nasmijao.

STEĆCI U DŽAJIĆIMA

oni stoje
oduvijek tu
ne broje ljeta

prolazim pored
na izvoru zastajem
mada povratka nema

zatim
s bogumilskom šutnjom
koja liči na ponos i tugu
istovremeno odlazim

u vozilu, docnije
mijenjam temu
kao da ništa nije bilo
i put nastavljam

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]