Mehmed Begić

 

PUTOVANJE (AFTER COHEN)

 

izgubljen u poljima tvoje kose
našao sam put
kojim sam oduvijek želio poći

 

PONT NEUF REVISITED (AFTER SZOPA)

 

gledaš u mene
dok nestaje
posljednji dan
razmazujemo konture
između
neba grada rijeke
između nas
i svega što ostaje
između
Tuluza i Barcelone
grlimo se
grleći i taj most
poljupcima
razmazujemo zadnje
konture
ostajući
u nijansama plave i sive

 

RIIING – RIIING

 

zazvonio
tuga postaje slatka
ti nedostaješ
da znam da si sa mnom
da smijem se
da lud sam
da su tvoji telefonski pozivi ravni čudu
razapetog čovjeka

 

POPODNE

 

dan se sporo miče
a tome odgovara
slika koja se kroz prozor nudi
i Tom Waits
dok pjeva uz blues
prošaran mrvicama jazza
(CD sam kupio u Barceloni)
klavir i njegov kantautorski istrošeni glas
natjerali su me
na brijanje u Sarajevu
i ovo je prvi put
da
sam to učinio a da se nisam posjekao
sad si već kupila taj mali elektricni voz
savršeni rođendanski poklon – govori
dječak u meni
dan spava
ja nisam
ja sanjam
o šetnji sa tobom

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]