Tanja Stupar

 

LJUBAV

 

Otvorila si jedno oko
I ptica je izletjela iz njega
Otvorila si drugo oko
I sunce je iskočilo iz njega
I to je bila ljubav
To nedostajanje ptice i sunca u tebi
Ta začaranost u kojoj ostaješ sama
I plašiš se novog otvaranja očiju
Jer ne znaš ima li još ptica ima li još sunca
U tebi

 

RASTUŽUJU ME BAŠTENSKI
PATULJCI IZBLIJEDILI

 

Rastužuju me baštenski patuljci izblijedili,
razbijenih lica pobacani uokolo,
mrtvi, izvan svoje apsurdne uloge dvorišnih čuvara,
pribijeni plećima uz zemlju,
šarena vojska za koju je svako izgubio interesovanje.
I prođe me strava cijelim tijelom
kad im se zagledam u izbrisano lice
sama praznina zarobi me otud iz njih.
I oni zure, i ja zurim u bezizražajno ništa.
I oni vrište, i ja vrištim izgubljena u velikoj bašti.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]