Dragoslav Dedović

 

Frankfurt u oktobru

ROLETNE

 

Čovjek je zaboravio spustiti roletne
Na licu proplamsaji sa monitora
Na potiljku orošena tonzura
Nepomični torzo u polumraku uramljen
Majicom na tregere a na ekranu
Divlja Tajvanka mlati sisama

 

U ovom prizoru ima više tuge no u
Šansoni o nesretnoj ljubavi koja dopire iz kuhinje

 

Mladić sve to posmatra tek tren ili dva
Prolazeći duž obične ulice u zapadnom predgrađu
Zove se Heinz i upravo je kopulisao sa Ingrid
U njenom potkrovlju koje miriše na ptičji izmet

 

Drkadžijo - dovikuje pa ubrza korak
Drkadžijo, drkadžijo - dok zamiče za ćošak
I čuje kako u vreloj noći sporo/ pa sve brže
Rade žljebovi valjka
Sa kojeg se kao giljotina spuštaju roletne

FINA TAČKA, SJEĆANJE NA MANIFEST

 

Mi vam oslobađamo put
Kaže mi antiseptička ljepotica iz dubine ekrana
Zureći u alef na mom čelu/ u njemu se
Presijecaju sve reklamne poetike svijeta

 

Kada žiška svjetla padne na karticu
Blijesak u mom oku je takođe brz i oštar
Da li je to strast srebroljupca
Kao na ilustraciji iz udžbenika dijamata?

 

Pred bankomatima katkad pomislim
Kako tehnika finog sjebavanja ljudi
Napreduje brzo / brže od dara da se za nju
Pronađu fine riječi

MONTY TVRDO GRIZE

 

Njemu Schumann padne na pamet
Kada u tri ujuto iznosi smeće u noć

 

Ona ima rajnski naglasak/ BMW-a/ stan i kakadua
Dok iza zida tuš šušti po njenoj pjegavoj koži
On se potajno ruga ptici hoće da je ljubi
A nervozni Monty zabija kuku kljuna

U taj nasmijani obraz

 

Preskočimo vrisak krv suze i spermu pomirenja

 

Ona je instruktor matematike za sporomisleće menadžere
A on pijanista iz zemlje ubica / znači
Njihova veza - stabilna kao pitagorejski odnos
Dužine strune i visine tona - ipak će pući

 

Ustvari ovo je pjesma
O trenutku kada pijanista počeše ožiljak
I prije nego spusti prste na dirke kaže
Nedostaješ mi Monty

FRANKFURT U OKTOBRU: MITROPA

 

Pakistanski dječak na tramvajskoj
Na majici ispisano CNN
Koliko da se prisjetiš kako sve spore riječi
Jašu na brzim slikama
Pored njega žena urla za mladićem
Koji joj je u prolazu dobacio da smrdi
Ona žvaće perec i pije pivo iz konzerve
I vrišti i izgleda kao da smrdi
Kiš bi joj lice opisao kao tamnu kaljugu a
Usta kao Isusovu ranu
Gut’n Morgen, Fräulein Weiss.
Küss die Hand
Unaokolo još stotinjak lica o njima
Ne znam ništa reći /

Dvije stanice dalje

Nobelovac se poštapa silazeći u ovalnu salu
Da bi mikrofonu ispričao užase stoljeća
Ministri plješću novinari plješću
U meni nešto kvrcne
Kao kad laser pronađe kompakt disk: 1963
Stan Getz & Charlie Byrd: Samba De Uma Nota So

FRANKFURT U OKTOBRU: PALAIS JALTA

 

katolički svećenik iz Boke
prebire po klaviru a bivši dragovoljac
naduvan šalje sisatu emigrantkinju u
pičku materinu – on je nepročitani pisac
a ona poznaje njemačke izdavače –
sarma je odlična a vino špansko
itd.
sa nekakvog neba gleda me Jasko
ljevoruki plejmejker kalesijskog „Jedinstva”
na kamionu sa leševima
brat ga je prepoznao po „najkama”

BOENHOEFFER U LANGENBROICHU (5)

 

Riječ tuga sili te na smijeh
Jer je tuga kuga guba smrtni grijeh
Ali i riječ grijeh zagolica tugu
Jako smiješnu tugu strašno tužan smijeh

 

Rima je prostačka toga tuge
Pod kojom se čak i masne psovke ljube
Prosto isto zvuče budala i lala i

 

Tra-la/la-la/la-la/ - lijep je ovaj svijet
Misliš par će riječi zloću da zaliječi
Pa kad ti se cmizdri napišes sonet

 

 

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]