MOST MUTNE VODE

Poljem teče rijeka Sava
i na dnu taloži mulj.
A pored vode draga čuva stado krava
i na srcu pere krvav žulj.

U hiljadu boja teče Sava
u Dunav pa u đerdapski vir.
Od naše ljubavi gorjela je trava,
sve je tonulo u vječni mir.

Sjećam se kad sam je vodio na vodu
da joj šapućem na uho i na dlan,
kad je bila ko zvijer puštena na slobodu,
a nježna, nježna kao lan.

I bila bijela kao sir onih krava
dok se ljuljala trava svu noć.
Baš je ko prava spucala fitilje
kad je rekla: ”Više neću doć'...”

Na Savi gori jedan most iznad mutne vode.

Bio je rat i rijeka Sava
na dnu valja krvav mulj.
Pored vode ne pase više stado krava,
moja draga je izliječila žulj.

Mutna je voda kojom teče Sava
u Dunav pa u đerdapski vir.
Od granata na obali gorjela je trava
sve je tonulo u vječni mir.

A meni je isto kada odem na vodu
da šapućem na uho i na dlan,
jer druga draga puštena na slobodu
bude nježna, nježna kao lan.

I bude bijela kao sir onih krava
dok se ljulja trava svu noć... Sjetim se
kad je bivša spucala fitilje
i rekla: ”Više neću doć'...”

Na Savi gori jedan most iznad mutne vode.

KALESIJA MARIJA

Zvala se Mejra, u babe cura i po,
i rasla u Memićima kraj Kalesije.
Bila je lijepa ko behar kad pupa,
ko kruška na ormaru iza tepsije.

Mejra je imala šesnaest i po
kad je upoznala ljubav u šumi. Umjesto
žabe il' zvijeri, sedam vojnika ljubilo je
u kamionu na rezervnoj gumi.

Mejra je pobjegla u Evropu,
u Hamburg, Reeperbahn Straße,
i učila da šeta, ljulja krstima, dok mornari
(zna se) pokazuju prstima: ”That's Maria!”

Iza rata, Marija vratila se kući
sa crvenim BMW-om. Sa crvenim štiklama
Tuzlom šeta sva u krznu, ljulja krstima,
dok vojnici SFOR-a pokazuju prstima: ”That's Maria!”

Sva od kože, ona šeta
a njena noga diže se do Boga.
Ona ima osmijeh ko djevica
i nikad ga neće skinuti s lica.

To je Marija!
Ona voli, ona ljubi.
Ona gori, u znoju se bori,
daje svoj život goli.

UMIRE I PJESMA

Ne mogu da ti kažem
koji đavoli noćas
u meni pletu svoju paklenu čipku.

Ne mogu da ti kažem
zašto vatrena ptica
iz moje ruke neće da ode.

Nestale riječi neću da nađem,
noćas umire pjesma.
A sam ne mogu da nadjačam
sve dok demoni ne otkinu nebo.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]