SUSRET

Bojim se da me čeka
dijete ledenih očiju.
U jednoj ruci pištolj,
u drugoj sat.
Stranac na kamenu
odbrojava moje korake
i šalje mi jezu u san.
Bojim se dolazi po mene
sjenka na stepeništu,
a moja crvena haljina
kao vatra igra u oku.
Odvode me bez pitanja
ruke pružene iz grmlja
i neki tihi šapat rasipa noć.
Bojim se urašću u zemlju
i zaboraviti sve slutnje.
Tužan jedan pas tražiće me dugo.

ŠUTNJA

Na astralnim nivoima iskušenja
azurno plave misli
tope zlatne puževe pohlepe
- prljavštinom otrovanu podsvijest.
Dijamantski pijevci kljunovima
uzalud pokušavaju da razbude
zoru opsjednutu kapima opijuma.
Naša najdrža utjeha nosila je
sićušne papuče boje grimiza,
a opet nije umjela prepoznati zvuk
zvončića kad najtiše jeca u proljeće.
Kuda smo pristali tako siroti
u modrini zapakovanog sutona?
Naši bodljikavi jezici nemaju imena.
Molitve raspjevanog filadendrona
stvaraju alke za lance
kojima se možemo povezati.
Ruke su slobodne i nose kutije.
Bruje sakupljena srca toplokrvnih životinja.
Volimo krevete natopljene u alkohol
koji razgrađuje ružino drvo.
Plave ribe donose smrt
kao prekrivač kojim zaklanjaju vidik
u kome tonu užarene lopte sudbine.
Mi šutimo, šutimo, šutimo…

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]