| DIWAN 7-8 |
RIJEČ
UREDNIKA
Dragi
& poštovani čitaoče!
”Diwan”
br. 7-8 donosi Vam neuobičajeno mnogo priloga. Preko pedeset autora različite
žanrovske provenijencije i tematske orijentacije predstavljamo vam u osam
razuđenih cjelina. Baš kao što smo strukturalno i dosad radili. Moguće
prigovore kako urednik ”svaštari” i ”spaja nespojivo” odbacujemo vedro &
nonšalantno, jer nudimo postmodernističko shvatanje teksta(ova) kao prostora
gdje, iznad žanrovskog modela, ”klizanje označitelja” omogućuje
komunikaciju višeg reda.
Okrugli
sto o liku & djelu Alije Isakovića, organiziran na Gradačačkim
književnim susretima, predstavljaju: Munib Maglajlić, Enver Kazaz,
Nedžad Ibrahimović, Sulejman Kupusović, Tvrtko Kulenović i
Vedad Spahić. Poseban dodatak njihovom istraživanju je bibliografija
Alije Isakovića koju je sačinio Mustafa ]eman. Željeli smo skromno
doprinijeti obilježavanju 70-to godišnjice rođenja Isakovića, kritičara-istraživača-pisca,
utemeljitelja bosnistike.
Ovaj
temat propraćen je recentnom poezijom & prozom bh-autora starije
i srednje generacije. Tu su: Ibrahim Kajan, Jozefina Dautbegović, Amir
Brka, Hadžem Hajdarević, Aleksandra Čvorović, Dinko Delić,
Dragoslav Dedović, Benjamin Isović, Goran Sarić, Tanja Stupar,
Goran Samardžić, Dragan Marijanović, Josip Mlakić... Naročiti
doprinos toj ”visokokaratnoj” aktuelnosti je interwiew sa Josipom Mlakićem
koji je zapisao Dragan Šimović.
Teorijski
rad Marka Vešovića, analiza pjesme ”Hrist saobraćajac” Radovana
Zogovića (inače komunističkog aparatčika, jednog od aktera
sukoba na književnoj ljevici), i Zilhada Ključanina koji istražuje
mistično-ezoterijske aspekte ”Haremske lirike” Ahmeda Muradbegovića
(inače inkriminisanog zbog saradnje sa NDH-vlastima u Sarajevu od 1941.
do 1945. godine) ”očuđen” je poetskim tekstovima Zvonka Kovača,
Ferida Muhića i Miška Šuvakovića koji su kao teoretičari ovdje
predstavljeni (filozofskom) fikcijom. A dokumentarnost napisa Čede Price
Plitvičkog o Vladi Gotovcu i mitsko-kosovska historičnost stihova
Carla Polónyija raskošno Vam nude višenivoični kaleidoskop dosljedno
u maniru naše svakidašnje postmoderne.
Mlađi
bh-pisci: Mehmed Begić, Rajko Jamedžija, Asja Bakić, Emir Džambegović,
Nizam Šarić te Harris Džajić & Tarik Zukić (dijaspora)
mogu uporediti svoj senzibilitet sa ”LitKon” reprezentacijom koju ovdje čine:
Goran Bogunović, Nikola Madžirov, Igor Isakovski i Daniela Stojković.
Dok prozni ”esnaf ” među mnoštvom stihova ispisuje perzijsko-holandski
”bard” Kader Abdolah (pisac u žiži potražnje za imigrantskom književnosti
u Evropi) uz bh-prozu Cecilije Toskić (dijaspora), Unkasa Arnauta i Marka
Martinovića.
Ponosan
sam da mogu predstaviti prevod poljskih pjesnika: Lukasza Szope, Jaceka Bierezina,
Krzystofa Jaworskog i Grzegorza Wróblewskog. Naš vrijedni saradnik, pisac
i utemeljitelj časopisa/fanzina, nadasve i prevodilac, Lukasz Szopa,
omogućio nam je izbor politički & estetički beskompromisnih
poljskih pjesnika.
Takođe,
ne manje zadovoljan predstaviću Vam izbor nezavisnih crnogorskih
pjesnika koji pišu na crnogorskom jeziku. Tu su: Aleksandar Bečanović,
laureat 32. Ratkovićevih večeri poezije u Bijelom Polju, saradnik
”Diwana” Jovanka Uljarević, sjajni Pavle Goranović i Balša Brković,
kao i mlade snage Paula Petričević i Brano Koćalo. Neki novi
vjetrovi duvaju sa jadranskog juga.
S
njima izvrsni Gregor Podlogar iz Ljubljane.
Prikaze
novih knjiga sačinili su: vrijedna Tanja Stupar (dva teksta), Zoran Bognar,
Aleksandra Čvorović i Nedžad Ibrahimović. A Ibrahim Kajan predstavio
je i recenzirao (naročito ističemo) knjigu ”Monografija grada” Amira
Brke (član redakcije ”Diwana”) koja je nagrađena kao najbolja knjiga
Društva pisaca BiH 2002. godine. Dičimo se i podatkom da je Željko Grahovac
(takođe član redakcije ”Diwana”) izabran za novog urednika književnog
časopisa ”Život”. Uz činjenicu da je ”Diwan” dobio potporu Federalnog
fonda za izdavaštvo, možemo zaključiti da je 2002. godina bila vrlo uspješna
za naše glasilo.
Dakle,
za likovni obraz ovog izdanja ”make up” je (opet) obezbijedio Art Creation
Service, odnosno maestro Bojan Bahić. A zahvaljujemo na prilozima Seadu
Čerkezu i Admiru Mujkiću koji su izlagali grafike, akvarele i crteže
na Gradačačkim susretima.
Ergo,
željeli smo ponuditi koncept slaganja autorskih različitosti u trpeljiv
odnos multilateralne koegzistencije. U tekstu. Kada već, politički,
taj proces ”na terenu” daje nedovoljne rezultate. Sa nadom da će konstitutivni
narodi Bosne & Hercegovine što prije, uz ekskluzivnost (da li je to zaista
exclusivnost, ili tek differentia specifica?) vlastitog: bošnjačkog,
srpskog & hrvatskog etnikuma, otkriti i notornu činjenicu bosanskog
bića kao potvrdu civilizacijski složenog identiteta. Ne manje, zainteresirani
smo da ispitujemo šta je od (južno)slavenske (balkanske/južnoevropske) kulturne
matrice još uvijek prihvatljivo za teritorijalne & političke nasljednike
Titove Jugoslavije.
U
razmjeni kulturnih dobara, a ne kulturnih ”zâla”.
Sa
nadom da je ”obećana zemlja” Evropa mati svih nas.
Tuzla,
13.10.2002.
Vaš
urednik, Dinko Delić