| DIWAN 5-6 |

Osvojena zemlja

Kuće u sunčanim naočarama
i njive,
obrasle u oštru travu
kroz koju gazim bos, i sa strahom
u prstima.
Skidam se go
kraj jezera iz đačkih dana
u kome ribe ne borave do daljnjeg.
Po
mulju mrijeste se granate i avionske
bombe. Hop! Mačka vazdušaste dlake (psi na užetu).
U zemlji je sigurnost,
šapnem, i obuhvatim kuglu
kao da ću orginalni globus vratiti natrag
među
igračke.

Vidim: moj otac peca i maše štapom
ko da diriguje ribama dok ja u znoju
čeprkam
gliste koje tek treba da se kupaju
u proždrljivoj vodi. Gledam:
trava;
otresem s nosa latice cvijeća i slušnem
bubu koja gunđa da je uho loše sklonište.
Mir.
Nikoga na plaži. Ni na granama gugutki nema.
Kinđur-ptice, ne slijeću na čađavi krov: evakuisane
davno
iz
oka, iz
zavičaja, sna.

Dinko Delić

prethodna stranica sadržaj sljedeća stranica

 

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com