| DIWAN 5-6 |
Sve margine odvukli su vilinski konjići u galopu
Na zemljanoj lopti čitam tuđe ime kao daje moje
Prodajem sedefni prah za slijepe leptire
Razvlačim sitne strune za nova krila
Kakve slutnje kote u drhtavim stomacima
kad piju sokove moje raskošne noći
Prozirnim lepetom stapaju se s maglom
Otkrivaju tajne uhvaćeni u mreže
Na sluzavoj niti sušim sjenke riječi
Nadaju se otvoriti vrata poslednje tajne
A ja stojim bez krune i čekam
Dolazak bezglavog jahača
Nebića su tvorci ljubavi
Trgovci iluzija i gospodari obmane
Mijenjamo maske
Latice laži ljupko oblijepljene
Po našim glavama
Međuprostor je dovoljan za poljupce
Vlažni tragovi usana
Još peku na očnim kapcima
I nije golotinja stid već strah
Srčemo misli kao pijavice
Grickamo želje običnih prolaznika
A naši prsti u mraku traže prstenje
I dugo nešto škrabaju po zidu
Bijeli su osmjesi na licima ljudi
I oči putnika koje nisam pronašla
Tumač sam mapa zalutalim dušama
Sijem perje iz krila Mjesečevih kćeri
Iz njega niču bijeli cvjetovi
Putokazi na otrovnom tlu
Pamte raskol neba
Grimizno crvena obzorja
Konac sudbine zapleten
U središte bespuća
Otkrivaju nove slojeve neba
Na trulom platnu svijeta
Jedna po jedna sfera
Rasplinuta u etru
Poklanjam karte bez povratka
Za kćeri Mjeseca
Lijepo je umirati
Pod sjajem podnevnog Sunca
Kad bijela sreća svijeta zri
Sa mojih usana
Poslednji putnik čita opomene
Za slijepe lutalice
Što traže me u snu
Razlamamo grumen zemaljske ljubavi
Za suha usta za gladne oči
Umačemo ga u obilješena tijela
Sve naše gladi stežemo nogama
Šaputanja razuma postaju nečujna
Prodajemo čast očeva
Za jedan uzdah zadovoljne majke
Neizvjesno putujemo kroz divlje močvare
Sasvim slučajno se ljubimo
Naše sjenke to i ne primjećuju
Uplićemo sepete nepoznatih gena
Nekad se pitamo uplašeni
Jesmo li dovoljno divlji i ponosni
Ratnik je proždirač srca
Što petom gnječi glavu guštera
Za njega neće svirati orgulje
Dovoljan je zvuk ratnog roga
Hrabro je uzeo Sunce za štit
Ne pita njega mač od zlata
Užarena krv podriva zemlju
On mora rikati silno
Da plaši hijene zmije i lešinare
Što dugo njuše njegov trag
Sklonište njegovo samo je pećina
U kojoj jedna slijepa žena
Čeka da svane dan
 |
 |
 |
 |
 |
©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com