| DIWAN 3-4|
Pisac je čovjek koji, kao i svi drugi, živi u konkretnom vremenu i prostoru, i koji je u većoj ili manjoj mjeri sudionik zbivanja u svome okruženju. Mogu ga ta zbivanja ponijeti u ovome ili onome smjeru, mogu ići i mimo njega i protiv njega, ovisno o pravcu i snazi povijesnih i društvenih tokova, ovisno o stupnju dobra ili zla koja ih pokreću. Bez obzira koju poziciju pisac ima unutar kontinuiranih ili prijelomnih i prevratnih događaja, bio on dominantan akter ili potisnuti autsajder, bio na rubu ili u samom žarištu društvenih kretanja, njegova uloga ostaje nezamjenjiva na jednoj drugoj razini - na razini literarne analize i prosudbe stvarnosti:njegova je uloga zapravo biti aktivan promatrač i kroničar, s jedne, te analitičar i prosuditelj postojeće zbilje, s druge strane.
Gore naslovljeni roman Mirka Marjanovića svojom je radnjom smješten u kontekst zbivanja iz bliže prošlosti jednoga malog sjeverobosanskog mjesta. Velike promjene što su se zbile, ili se još zbivaju na globalnoj pozornici, imaju odjeka i u tim običnim ljudima maloga provincijskoga mjesta, u njihovim životima, razmišljanjima, vizijama budućnosti. Istina, oni ne odlučuju o svjetskopovijesnim tokovima, u njima su oni nezamjetljivi, premaleni i upućeni na svoj mali svijet, ali na svoj svijet u kome sve vide, sve prate i sve dobro znaju. Taj je njihov svijet u malome zgusnuto ispunjen osobnim, odnosno pojedinačnim, životnim povijestima i sudbinama. Na neki način on je refleks globalnih zbivanja, refleks koji se ogleda kako u psihama pojedinaca, tako i na razini obitelji i cijele zajednice njihova maloga mjesta. Stoga literarna refleksija o malim ljudima maloga mjesta unutar opće globalizacije svijeta, nije tek faktografski zapis lokalnoga značenja, nego detektiranje stanja na sitnome uzorku, po kojem se rekonstruira opća slika modernoga čovjeka i svijeta u njegovoj globalnosti i univerzalnosti.
Autor je svoj roman tematski razdijelio u dva dijela, dvije knjige. U prvoj oslikava vrijeme promjena pred neposredna ratna zbivanja, a u drugoj iznosi svu tragiku rata s posljedicama koje su se reflektirale u osobnim sudbinama i sudbini male zajednice. Prva knjiga, odnosno prvi dio, romana nosi naslov »Prorok«, a drugi dio »Franjevac«. «Proročku« ulogu u malome mjestu ima tamošnji mještanin Jakov, za kojega »između dana i noći nije postojala granica, kao ni između sna i jave«, za koga je »život bio cjelina koja se nije mogla dijeliti na svjetlost i tamu, vidljivo i nevidljivo«. Jakov je na svoj način doživljavao stvarnost maloga mjesta, «tumačio i najavljivao i ono njezino danas i ono njezino sutra jezikom razumljivim i najnepismenijim… «Jakovljeva je »stvarnost… utemeljena na ljubavi prema svemu…«
A onda dolaze promjene, ruši se ideološki sustav, koji je izgledao neurušiv, a s njim nestaje i konstrukcija države koja se na tim ideološkim izvorima napajala i čvrsto temeljila…Žitelji maloga mjesta suočavaju se s novim realnostima, postavljaju se prema njima onako kako im izgleda da je najbolje, neki se preobražavaju iz sljedbenika urušenog sustava u vatrene pristaše nacionalne ideologije ukorijenjene na pripadnosti konkretnoj etničkoj zajednici, mijenjaju i svoj odnos prema religijskoj praksi, što je usko povezano s napuštanjem one ideološke i svjetonazorske slike koja je bila obvezujuća u vremenu što je prethodilo. Drugima je briga kako brzo i lako steći materijalna dobra, novac i moć, makar to sve bilo u sitnim relacijama malog mjesta. Neki opet predosjećaju dolazak opasnih veremena, osjećaju promijenjenu atmosferu, naslućuje se agresivna ideologija stvaranja velike države u kojoj neće biti mjesta za one koji su druge nacionalne i vjerske pripadnosti, a to naslućuje ratnu opasnost, opasnost velikoga zla, krvi i nasilja. Pred žiteljima maloga mjesta je sve prisutnija prijetnja da će možda morati čak napustiti svoja ognjišta, jer se čuju ideje o drukčijem imenu njihova mjesta, koje mu nikada nije pripadalo, a za koje se govori da je od davnina, od pamtivjeka. Promatrač zbivanja, Jakov, gleda tu novonastalu stvarnost iz svoje perspektive, iz svoje vizure. On naslućuje tokove zbivanja, premda sve te svoje slutnje oblikuje u rubnoj sferi, smještenoj između sna i jave.
U drugom dijelu, naslovljenom s »Franjevac«, slutnje, koje su najavljivale provalu zla i pomračenje svega onoga što zovemo ljudskim duhom i umom, sada se ostvaruju. Središnji lik jest fra Ambrozije, župnik toga malog mjesta, koji je sa žiteljima dijelio i dijeli sve njihove strahove i dvojbe, radosti i tuge. Sada se ona mučna atmosfera neizvjesnosti i zlih slutnji, onih Jakovljevih predosjećanja o vremenu koje dolazi, pretvara u pravu apokalipsu. Na djelu je Zlo, pomračenje ljudske, razumske, slike svijeta, izokrenutost moralnih, etičkih vrijednosti, jeftinoća ljudskoga života, institucija laži koja omogućuje totalnu moralnu izokrenutost, na djelu je veliki zločin u funkciji historijskog projekta…Ono što je vaše, jest zapravo naše, vaši brežuljci, potoci, njive, ravnica, vaše crkve, škole, domovi, sve je to naše, svemu ste dali svoja imena, koja mi sada mijenjamo i vraćamo im ona koja su od pamtivjeka, uspostavljamo prvotno, izvorno, stanje,o bnavljamo autentičnu sliku vremena i prostora, onu našu sliku, jedinu i pravu…Zato mora poteći krv, moraju planuti domovi, poteći rijeke izbjeglica, a u našim knjigama će pisati, da ste vi krivi, da ste vi odgovorni, da ste htjeli ostati u svojim domovima koji su naši, u svom zavičaju koji pripada samo nama…
Mirko Marjanović u svome djelu literarnim diskursom otvara i upire pogled u dušu pojedinca i jedne male zajednice, daje sliku njezine sudbine i životne povijesti, sliku čovjekove svagdašnjice ispunjene strahovima i radostima, uspjesima i neuspjesima, ali, konačno, i sliku apokaliptičnog sloma svih snova o ostvarenju ne samo efemernih i malih htijenja, nego i egzistencijalnih osnova i svih načela iz kojih izvire i na kojima se napaja elementarna ljudskost, i na kojima, najzad, počiva dostojanstvo svakoga ljudskog bića. Tu čovjekovu zbilju autor vješto dramatizira naglascima opreke, dobra i zla, ljudskosti i neljudskosti, efektima svjetla i sjene, dana i noći…U tom smislu autorov diskurs nadilazi moguću svedivost na pojedinačno, lokalno, u ove ili one ideološke i svjetonazorske okove, i nudi se kao univerzalna poruka s ugrađenom optimističkom vizijom života i izlaskom iz tunela, kako to, uostalom, naslućuje i sam naslov romana.
U Sarajevu, 3. travnja/aprila, 2000.
[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]
©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com