| DIWAN 3-4|

Pjesme iz godine 1970.

SEFARDU, PRIJATELJU MOM

pod krošnjom bajama
što otvara cvijet rujnobijel
moj sefard prijatelj
traži zrno odmora

tijelo mu ječi
u zelenu plamenu

Podne je u grlu njegovu,
u podnožju mladih stopala
plamičci jenjavaju

II.

moj sefard prijatelj
subotom me prebijelom
za stolom od trsja očekuje

prilazim ispod drena
skačem poput lasice
pored maslačaka
između stabala travanjskih

danas nam je dvanaest i trinaest godina
osjećam plamen zeleni
u subotu zelenu

KAHARLI RUKE

Sad neznano spava u hramu
gdje se pjeva gdje se igra

Večera u goloj odaji.
Voda što se tri puta obavijala oko ruku, vrata, ušiju, oko nožnih zglobova, abdest voda, misli: večera u goloj odaji.
Pomjerene ruke večeraju. Uvlače se u zid, traže zilo, glazbalo uziđano, mir mlijeka koji mu kapao po usnama: večera, večera.
A modre, kaharli ruke, koje se dižu vrhu sobe, očekuju njegov drobni glas, iz neba, iz zemlje, istodobno.

PUTELJAK KOJI NE PROPUŠTA

ovce u škrapama
sitan vrijesak zlato kadulje
sinji val hercegovine
zaokružuju se
britkim vrhom
svetog prsta
što mi
izmiče

to sam ja

to je puteljak koji ne propušta
među klasje

ZNACI

udarila na nj već hrđa
sasvim mukla i konačna

na te sigurne znakove,
javlja ti se glas mrtvog
iz dubine
neba

(sad dobro znaš kako drhti šuma
i kako cirliču ljeljeni)

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]