| DIWAN 3-4|
Proživjeh evo preko sedamdeset ljeta
I toplih i hladnih i s medom i s jedom
Bijah sin pa otac i djed – sve redom
Kako to nosi ljudska sudba kleta
Učih od elifa pa bukvar i dva-put-dva
Francais i Deutch i kraljevine slavne
Lingua latina i carevine davne
Al’ jedno nikad ne naučih ja
U vrtlogu vječnom istina i laži
Jači se pita, samo sila važi
U djetinjstvu nosah mahalom kurbane
Gurabije mijenjah za šarena jaja
Aco, Karlo, Mošo bjehu školska raja
Četeres’ sedam ljeta s Danom dijelih dane
Ljubav rodi djecu – Silnik sije mržnju
A ja kuvet skupljam i unuke gledam
Mersada i Lolu rastaviti ne dam
I sad ne znam da l’ bih pjevao il’ plako
Za oboje trista poriva već ima
Narasla da prsne guta pod rebrima
Sjatile se vrane, zlo i naopako
Al ne vrijedi pjesma a još manje suze
Ne dajmo dušmanu što nam silom uze
Visoko, januara 1993.
Za Kongres bošnjačko-muslimanskih intelektualaca u Zenici
[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]
©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com