| DIWAN 3-4|
Dragi & poštovani Čitaoče!
Ovaj dvobroj DIWANa donosi mnogo novina. Promijenili smo design & logo bivšeg almanaha koji je, evo, preinačen u časopis. Za kulturu. Promijenili smo sastav redakcije, uveli nove rubrike, a i sačuvali ponešto od pređašnjih vrijednosti za koje smo dobijali pohvalu. No, ocjene uspjeha i padova našeg glasila su na Vama. Pokušaćemo preživjeti vrijeme ne-kulture i quasi-kulture u dobu kada i mjesne zajednice imaju vlastiti univerzitet.
Predstavljamo Vam nekolike tematske cjeline posvećene Aliji Isakoviću, čije ime odnedavna nosi kuća knjige sa fotografije na stranici br. 2, i Mirku Marjanoviću, savremenom bosanskohercegovačkom i hrvatskom piscu što često estetizira svoj rodni kraj. Ali, podsjećamo, Tramošnicu i Gradačac Mirko M, realizirajući zavičajne opsesije, nije predstavio u slikama jeftinog patriotizma (& domoljublja). Hrvatski i bošnjački pisci i kritičari: Karamatić, Horozović, Musabegović, Šego, Agić & Šimović, učesnici okruglog stola na Gradačačkim književnim susretima u maju 2000-te godine, napisali su prilog za diskusiju o Marjanovićevom djelu. Takvim engagementom redakcija DIWANa slijedi novi course sa historiografije ka aktuelnim književnim fenomenima, jer kakva je to arhi-biblioteka, ako ne ”udovoljava” čitaocima ”moderne & postmoderne”. Zato su Kazaz i već pomenuta gospoda na čelu sa damom Musabegović pisali o Isakoviću i Marjanoviću kojima (ovdje) nedostaje samo Ivan Lovrenović pa da okupimo uredništvo SVJETLOSTI iz njenih slavnih dana.
Beletristički krug, zatim, prezentiraju doajeni, retrospektivni - ”rani” - Ibrahim Kajan i prefinjeno sarkastični Kemal Mahmutefendić, te nešto mlađe literate: Brka, Šimović, Hajdarević & Delić. Kao pripadnici middle-age generacije pisaca u BiH oni izgrađuju svoje ”mjesto pod suncem” između etabliranih ”sijedih glava” i ”mladih lavova” što već hrle na BH književne vrhunce.
Završne stranice, evo, obogaćujemo bošnjačkom tradicijom niz pero Muhidina Džanka i povijesnim iskušenjem međureligijskog i međukulturnog trenja s korijenima u zastrašujućem srednjem vijeku na dnu palimpsesta Ivana Pederina. Uz vapaj pouzdanog svjedoka prošlih vremena, Zaima Muzaferije.
Nije nam namjera da provociramo nečiji (odavno) iščezli duševni mir. Naprotiv, u dobu kada politika ucjene & sile još prijeti nestabilnom stanju BH dijaloga u obnavljanju, smatramo da odgovornost inteligenata ne može biti veća. Nego što je sad. Kada je potreba za razmjenom kulturnih dobara ultimativno važnija od novostečene navike da se trpe kulturna zla. Zato pozivamo na ljubav, naivno & neopozivo - definitivno.
E, pa, dragi & poštovani, zamislite srce iznad planina kao ledeni cvijet i otopite ga smijehom u zemlji uglja & hidrocentrala, izbjeglica & soli, gdje čitalaca ima manje nego pisaca…
Tuzla, 28.11.2000.
[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]
©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com