| DIWAN 2 |
Amir Brka
DRUGIM RIJEČIMA
Prve riječi istrošene su.
Izbjegavati ih treba.
Njima se ništa više desiti ne može,
ni ružno, ni lijepo, ni.
Valja koristiti drugim riječima.
One se barem nagovijestiti mogu.
Doista...? Da.
Evo, na primjer, umjesto ja -
moja malenkost,
a misliti kozmos.
Ali kako reći: kozmos?
Šta je to?
I šta kome znači?
Nekoliko dobrih, pijanih noći,
djeca, neke knjige,
gomila žila što steže.
Neke ruke, neke oči,
šta je to?
I šta još?
Ništa.
Najbolje bi bilo ostaviti sve to.
Šta?
Otputovati, otići.
Ko?
Nešto drugo biti.
Ko?
Je li moguće?
Jest.
Eto, recimo, drugima dati
smisao prvih riječi,
novih.
Može li, pri tome, čaša vode pomoći
ako će biti mnogo
zvukova grlenih...?:
grrrr..., grrrrrrr...
Je li preteško drugim riječima
reći prve?
I zašto su propale ove!?
Mila majko!
Sluđen sam!
Kako ću se spasiti?
Evo me guši!
Evo.
G.