| DIWAN 2 |
Dinko Delić
PERSPEKTIVE KNJIŽEVNOSTI
Ne čita niko.
Riječi,
mrtve i suhe,
u knjigama exponati uzvišene
tuge.
Slova su kosti leptirova
ispod papirnatog stakla. Košuljice: lexema
traumatica
ukoričene, čuvane na
tamno. Jačina glasa gubi se
između uha
i
srca, jer nema jezika da lizne radoznali prst. Ne čita
niko.
Slike su jače od riječi. I ljudi
zasluženo leže ispred svjetlucavog ekrana.
Šta
tu poezija može da traži? Ko
su pjesnici
što
otrgnutim
perom tkaju posljednje niti na marginama
zaustavljene štampe?
Da li je
tačka u zadnjem retku
mjesto na kraju svijeta gdje izumiru čitaoci?
Ne
zna se
kada je prvi čovjek pjevao zvuke epopeje
koja
još
bruji u tišini. I danas.