| DIWAN 2 |
Umjesto predgovora
Pisanje
predgovora drugom broju ”Diwana” već znači uspjeh, jer izdavaštvo je dodatni poduhvat za ustanovu
čiji rad i finansiranje ne ovise o broju izdatih knjiga. Ali uz edukaciju, institucionalna - uloga biblioteke jeste i u kreiranju
kulturnog življenja. Iz toga se drugi broj ”Diwana”
može nazvati krunskim djelom JU Javne biblioteke Gradačac za 1999. godinu. Čast nam je obavijestiti čitalastvo da je naša biblioteka
dobila ime Alije Isakovića što obavezuje redakciju ovog almanaha snagom djela
koje je ostalo iza ovog neumornog književnika. U istraživanju književnog kruga
posavskih pisaca prvi broj ”Diwana” bio je tematski vezan za Ahmeda Muradbegovića u povodu stogodišnjice
njegovog rođenja. Drugi broj posvećen je Hasanu Kikiću sa četiri naučna rada uz jubilej održavanja XX Kikićevih književnih
susreta u oktobru ove godine u Gradačcu.
Ipak,
počinjemo tekstom iz oblasti bibliotekarstva ”O zavičajnim bibliotečkim fondovima” Sabine Babajić, rukovodioca Zavičajne
zbirke u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Tuzli. Na stručno-bibliotekarski
način S.Babajić upoznaje čitaoce sa zavičajnim fondovima
koji u sastavu biblioteke zauzimaju posebno mjesto i posebnu pa- žnju. Shodno
tome, predstavljamo i katalog književnika iz Zavičajne bibliotečke zbirke
u Gradačcu, upotpunjen podacima koji se nalaze u Zavičajnoj zbirci tuzlanske
biblioteke. Ovaj katalog bio je predstavljen prilikom izložbe ”Zavičajni književni
stvaraoci” održane tokom prvih ”Gradačačkih
književnih susreta” u maju ’99. godine, obilato
ispunjene književnim manifestacijama.
Tematsku
cjelinu almanaha otvara rad ”Kritička teorija Hasana Kikića” čiji je autor Muhidin Džanko. Cilj
ovog teksta je, citiramo: ”da pokušamo teorijski razložiti Kikićev književno-kritički
genotip što se u pojmovlju suvremene književne teorije obično naziva marksističkom
kritikom”.
A
da je Kikićevo cijelo neiscrpna inspiracija pokazala je ekskluzivna tema Hanife
Kapidžić-Osmanagić ”Žena u književnom djelu Hasana Kikića”. Rasvjetljavajući likove žena
Kikićevog svijeta, H.Kapidžić-Osmanagić ukazala je na
nove zanimljive momente u vrednovanju Kikićevog djela koji mogu biti i povod
za polemiku.
Književni
kritičar, Enver Kazaz, sudjeluje sa tekstom ”Fosforescirajući oglodani kosturi”. Kazaz,
kroz prizmu Kikićeve ”Carske noći”, u
komparativnom maniru ubjedljivo izvodi zaključak: ”saznanje, utemeljeno na nizu primjera iz književne historije, da se tekst,
gotovo uvijek, uspijeva odbraniti od vantekstovnih manipulacija, uvjerava
da mogućnosti čitanja Kikićevog djela u cjelini još nisu iscrpljene”.
”Biti pokoran bogu od žute ilovače”, rad Dinka Delića, finalizira
tematsku cjelinu ovog broja tvrdnjom da je Kikiću: ”usko u omeđenom prostoru socijalne literature”.
Delić lucidno demistificira opšte prihvaćene sudove o Kikiću i revalorizira
recepciju Kikićevog djela i u književnom i u političkom smislu, sa motrišta koje se grana i dodiruje s fenomenima postmodernizma.
O
nedaćama na putu ”iskušenja” za knjigu, a koja prouzrokuje
institucija cenzure, piše Ivan Pederin, prof. Filozofskog fakulteta u Zadru.
Studija ”Utjecaj austrijske cenzure
na prodaju, širenje i reklamiranje knjiga (1810-1848)” donosi intrigantnu
temu koja će, smatramo, čitaocime itekako značiti u našem vremenu.
”Priča o svemoćnom čitaocu” Mustafe Novalića, uz pjesme Dinka Delića,
Amira Brke (posveta M.Ć.Ćaticu) i Arasa Borića (posveta A.Brki), objavljena
je kao aluzija na već pomenuti posavski književni
krug koji aktivno i danas daje doprinos bogatstvu BH književne baštine.
(urednik)