| Diwan 15 - 16 |

Dinko Delić

ŠANSONA BR. 1

Neću pjevati luksuzne čini

ko romantik čije srce je tuklo,

il' kao baksuz na mjesečini

kome ogledalo je puklo.

Vidio sam pse od rata

da pucaju brat na brata,

da u rerni peku bebe,

zato više nemam sebe.

A sjećam se kiše, sunca

i mora: kako grožđe zri.

Sjećam se vatre i vrhunca,

njene kože, krvi koja vri.

Ja neću da me progoni

uspomena na mrtve i žive.

Kroz tuđe oči i tuđe riječi,

neću da budem sjena što kleči.

Previše ljudi, previše ćudi

u meni ima, još nisam svoj.

Ko glumac ludi, kojeg da dam,

kroz naočare da vam ogledam?

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

CCopyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows ISO encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na javna.bi@bih.net.ba