| Diwan 15 - 16 |

Paula Petričević

MEDUZA

Ja sam Meduza

Bujne kose

Raspletene unutar lobanje.

Misli me moje

Otrovne grizu,

Dok žedna srčem

Slova s hartije.

***

Nesvjesna poput predjela,

Moja uzemljena ljenost

Hipostazira u brda.

Zaboravljajući,

tonući,

ispuštam iz sebe

vulkanska ostrva

kamenih misli

do kojih se više ne sjećam

kako sam,

kako bih došla.

Odjednom

sve pluta u istoj ravni,

na istoj površini: srce i pete.

***

Imao je moj dragi

jednu različitu

nogu u stolu.

Ona je bila sama

i svijetla

i motrila je

jednim čvornovatim okom

namještaj, nas oko sebe.

Skriveno je bilo

to oko

od drveta i meda.

Kolutova kao

eho dodira,

nedodir dalek među njima.

Odzvanjaju moji prsti

oko te dužice.

Tih i valovit

odjek oko oka.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

CCopyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows ISO encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na javna.bi@bih.net.ba