| Diwan 13 - 14 |
Francis R. Jones
ČETVEROSMJERNA KRIŽALJKA
Prijevod s engleskog Rusmir Mahmutćehajić
Ovaj članak, napisan 1998. godine, nastavlja temu o strategijama prevođenja pjesništva. On uvodi i dvije nove podteme. Prva istražuje korjenitije pristupe ciljnom tekstu nego što je uobičajeno u prevođenju engleskog pjesništva (krajnji arhaizam, naprimjer). Druga tema tiče se etičkog izbora i odgovornosti književnog prevoditelja.
Mnogi primjeri su iz mađarskog Miklósa Radnótija. Iako na prvi pogled to ima slabu vezu s bosansko-hrvatsko-srpskim žarištem ove knjige, on je značajan s obzirom na nekoliko bitnih sadržaja. Prvi je preko mađarskog udjela u mom iskustvu bivše Jugoslavije, kako je to opisano u “Krajini”. Tu vezu ojačava činjenica da su pjesme iz knjige Bori notesz , iz Radnótijevog cjelovitog dnevnika posljednjih mjeseci holokausta, koji je počeo pisati u koncentracionom logoru Žagubica u blizini Bora. Druga veza je sinhronija između 1944., kada je Radnóti pisao svoj zadnji rukopis, i 1993., kada sam ga prevodio – vremena kada sam bio posve svjestan da se u Evropi zbiva drugi genocid.
Uvod
Prevođenje pjesništva nazivano je “igrom slagalicom bez ploče” (Moffet, 1989.). Htio bih proširiti tu usporedbu i opisati je kao višedimenzionalnu slagalicu ili rješavanje ukrštenih riječi, gdje elementi moraju biti uklopljeni u međuspojeni sastav istodobno u nekoliko različitih smjerova. Zapravo, htio bih istaknuti da vrlo poznata poteškoća pjesništva za prevoditelja nije toliko u tome da su njegove zadaće posebne. Reklame često koriste, recimo, rimu i ritam (Cook, 1989.), a financijski žurnalizam često koristi metaforu. Zapravo, poteškoća je to što se pjesništvo, uspoređeno s drugim žanrovima, mora baviti mnoštvom ekvivalentnosti/sadržaja odjednom, unutar vrlo ograničenog prostora.
Ovdje opisujem strategije za bavljenje četirima od mnogih mogućih sadržaja:
semantičko značenje;
zvuk;
jezička različitost (koja je u sebi višesadržajna: tu se usredsređujem na arhaični - moderni sadržaj);
grafički “izgled”.
Te strategije utemeljene su, uglavnom, na mome iskustvu prevoditelja pjesništva (npr., Lalić, 1981.; Kupriyanov, 1992.; Faverey, 1994.). Dvostruk je moj razlog za njihovo opisivanje. S jedne strane, one oblikuju opisni slučaj tog što iskusan majstor, zapravo, radi. Ako povežemo taj s drugim sličnim takvim slučajevima (npr., tim u Weissbort, 1989.) poput kamenčića u mozaiku, može nastati općenitija slika. S druge strane, ovo proučavanje – naročito kada je povezano s drugim – može biti korisno u uvježbavanju prevoditelja. Dakako, uvježbani prevoditelji pjesništva nemaju visoku tržišnu cijenu, ali, pjesništvo može djelovati kao korisna i ugodna vježba pet prsta u mnogo općenitijim programima podučavanja.
Ispitujući ključeve u križaljci
Primjer kojim bih htio započeti i završiti ovaj članak jest Levél a hitveshez ( Letter to my Wife ), pjesmom koju je napisao mađarski pjesnik Miklós Radnóti u nacističkom koncentracionom logoru u sjevernoj Srbiji (vidjeti Dodatak 1 s cjelovitim engleskim i mađarskim inačicama kao i bhs prepjev Danila Kiša).
Prevođenje pjesme uključuje proizvođenje i održavanje razumijevanja velikog broja raspršenih obavijesti: ne samo alternativnih čestica ciljnog teksta već i bilješki, napomena i upitnika. To zahtijeva sistematičan (i mrežni ) pristup bilježenju. Slika 1 pokazuje dio dvostruke A4 stranice uzete iz moje radne sveske:
naslov :dvostruko podvlačenje double-underline pjesma : 11-složni reci, + pentametar, polurimovani 11-syllable lines, + pentameter, half-rhymed
1 mélyben néma = ?
2 csönd = csend? |
Letter to my Wife
1 The profoundly dumb, listening worlds, 1R
2 the silence screams in my ear and I cry out [loud] , 1R shout ... |
Levél a hitveshez
A mélyben néma, hallgató világok, üvölt a csönd fülemben s felkiáltok, ...
|
Izvaci iz prvog nacrta i izvornika
Počinjem letimično da čitam (bez rječnika) izvorni tekst: dovoljno je da osjetim opći ton, zvukovni sastav itd. Oni su (naslov, pjesma na slici 1) označeni na lijevoj stranici.
Značenjski sadržaji
Pjesništvo je jedan od žanrova koji čitatelj kojem ono nije u maternjem jeziku najteže može shvatiti. Budući da mi izvorni jezik nije maternji, kao ni većini prevoditelja pjesništva, to znači da je potreban veliki rad s rječnikom radi shvaćanja osnovnih značenjskih sastava. Često je savjetovano (npr., De Beaugrande, 1978.:cf. Jones, 1989.) da pažljivo čitanje prethodi prvom nacrtu u ciljnom jeziku; u mome iskustvu (za koje pretpostavljam da je posve tipično) to nije vrijedno dvostrukog uznemiravanja rječnikom, što bi to zahtijevalo.
Tako, čitam pažljivo i, u isto vrijeme, pravim prvi nacrt. Taj nacrt, tamo gdje tako može biti, jeste semantički doslovan, ali sa što više sinonima (vidjeti sliku 1). Rječnik je glavni izvor sinonima iako na tom stupnju postoji i poneko slobodno povezivanje.
Tekst je napisan na desnoj strani dvolisnice i ostavljeno je dovoljno prostora za naknadni rad; odbačena rješenja tanko su prekrižena, u slučaju da ih poslije valja oživjeti. Na lijevoj stranici dodajem upitnike i bilješke koji se odnose na odgovarajuće retke. Uz to, prvi nacrti vazda su pisani rukom: word-processor ne može lahko izaći nakraj sa složenim i često dalekosežnim dubinskim ravnim i uspravnim vezama.
Sljedeći korak je ladica: barem dvije sedmice potrebne su za zaboravljanje izvornog teksta, tako da ciljni tekst koji nastaje može biti gledan i sâm za sebe.
To što je učinjeno u koraku drugog nacrta ovisi o stupnju zvukovnog sastava. Kod slobodnog stiha taj korak uključuje biranje najboljih čestica, često prikupljanje dodatnih sinonima ili ekvivalenata za sintagme bilo slobodnim povezivanjem, bilo korištenjem Thesaurusa . Tu su presudni značenje, ton i aluzija. Tako, u retku 1 dumb (nemoćan da govori, o ljudima i životinjama, konotacija = glup) postaje mute (nemoćan da govori, samo ljudi, konotacija = prigušen):
Down in the depths the listening worlds are mute
Zvukovni sadržaj
Učinkovit prijenos zvukovnog sastava presudan je za uspostavljanje ciljnog teksta kao pjesme na svoj način. Naprimjer, aliteracija i samoglasnička rima u recima 2 i 3:
üvolt a csönd f ülemben s f el kiá ltok
de nem f elelhet sen ki rá a távol,
[što postaje:]
the s ilence scr eams in my ear and I cry out,
but no-one can yell me their repl y from where
Sastavi izvornog i ciljnog teksta vjerovatno nisu posve usporedni: važno je postići istu vrstu i stupanj zvukovnog umrežavanja kao u izvorniku.
Kod pjesme koja ima jasan prozodični ili rimovni oblik drugi nacrt, također, uključuje utjerivanje nastajućeg ciljnog teksta u prikladni oblik ciljnog jezika (tu izabirem očuvanje izvornog 11-slogovnog pentametra). To obično znači preuređivanje elemenata u retku, pa čak i među recima; i to vazda znači i opsežno domišljanje drukčijih riječi i sintagmi koje se uklapaju u određenu shemu ritma i rime.
Česta posljedica tog je nečitljiva alfabetska kaša. Strategija sređivanja koju koristim jest uzimanje novog lista papira i njegovo slaganje u mrežu, sa stupcima koji odgovaraju metričkoj stopi i nizovima koji odgovaraju recima. U Radnótijevom slučaju pet stubaca odgovara pet taktova pentametra (vidjeti sliku 2).
1 |
|
|
|
|
mute |
2 |
|
|
|
|
out |
Slika 2
Okvir zvukovnog sastava (rime dodane)
Ako postoje rime – ili, u ovom slučaju, polurime – one su prvo ispunjene. Pronalaženje čak i jednog para ekvivalentnosti je postupak koji troši mnogo vremena. Moj prvi korak je korišćenje prvog nacrta kao banke riječi u kojoj tražim moguće rimovne parove. Ako to ne dâ rješenje, slobodno dodajem mogućnosti u banku prvog nacrta; ako i to ne dâ odgovor, koristim rječnik sinonima da bih u banku dodao nove čestice; a ako i to ostane bez uspjeha, koristim rječnik rime za te čestice. (Lijeva stranica za bilješke presudna je za to pisanje.) Kod polurime, kao u ovoj pjesmi, zadaća je znatno lakša nego kod pune rime (poteškoća je to što se polurimovani ciljni tekst može činiti kao da prevoditelj nije bio dovoljno sposoban za pravljenje punih rima!).
Potom ispunjavam ostatak, stopu po stopu, kao na slici 3.
1 |
Down in the |
depths the |
listening |
worlds are |
mute |
2 |
the silence |
screams in my |
ear and |
I cry |
out |
Slika 3
Okvir zvukovnog sastava (metrička stopa dodana )
Sljedeći korak je opet ladica. U fazi trećeg nacrta prenosim rukom ispisani nacrt (sada vrlo zbrkan, čak i ako je okvir zvukovnog sastava bio korišćen) u word-processor , glačajući ga pri tom: to što je sada potrebno nije mnoštvo drukčijih mogućnosti, već čisti kanonski tekst. Glačanje je manje mehaničko nego u drugom nacrtu (“Treba da povežem ta dva retka s barem tri aliteracije i polurimom!”), i mnogo više holističko (“Zvuči li sve kao engleski stih?”).
To je, također, najbolje vrijeme za uručenje tog nacrta provjeritelju na maternjem jeziku koji može očistiti tekst, što je gotovo presudno. Slijedi konačno glačanje ispisa počinje.
Razlikovni sadržaj
U fazi drugog nacrta izbor riječi često nije samo pitanje semantike, biranja onog “što dobro zvuči i što se dobro osjeća”. Različitost izvornog jezika može biti označena kao stil (idiomski, formalni...), registar (medicinski pojmovi, birokracija...), geografski dijalekt i tako dalje.
Ovdje se usredsređujem na vremensku raznolikost. U pjesmi "Gorčin" (Dodatak 2) bosanski pjesnik Mak Dizdar (1973.) uzima zapis na nadgrebnom kamenu vojnika iz 14. stoljeća i proširuje ga u kazivanje vojnikove priče. To što je cijela na srednjovjekovnom bosanskom – ali činjenica da je Dizdar pjesnik 20. stoljeća, to jest arhaizam je hotimično stilsko sredstvo - znači da nisam imao izlaznog uvjeta za prevođenje u moderni engleski jezik.
Odabiranje ciljne raznolikosti bilo je na početku jednostavno. Sabrao sam oblike 14. stoljeća iz Chaucerovih Collected Works i neskraćenog (13 knjiga) Oxford English Dictionary i proizveo sljedeće nacrte - doslovni i drugi (cijelu pjesmu vidjeti u Dodatku 2):
Doslovni : Arhaični :
Here lies Here lyeth
The soldier Gorčin Gorchin soldier
In his earth In ane lande
In a stranger's In straungers
Estate Stede
... ...
Ali, napomena jednog čitatelja – In straungers stede : vidim instead of a stranger , to je odlično! – upozorila me je na opasnost. Mislio sam na stede / stead u njegovom srednjovjekovnom značenju grada / mjesta , ne u njegovom modernom značenju zamjene , ali propustio sam uzeti u obzir činjenicu da je Chaucerov engleski posve težak za čitatelje modernog engleskog. Još općenitije, potreba da se komunicira s ciljnim čitateljstvom može djelovati kao kočnica svakoj želji za potpunom ekvivalentnošću. Rješenje (usporediti Dodatak 2) je bilo Chaucerov engleski izvađenih zuba, tako reći - to jest, koristeći samo riječi i značenja koji su poznati modernom čitatelju:
Here lyeth
Gorchin soldier
In his owen erthe
In a straungers
Lande
To se još može činiti dalekim od preziranog i patvorenog srednjovjekovnog stila svojstvenog za prevoditelje 19. stoljeća koji su radili na starijim tekstovima, ali to objašnjava da u oba slučaja govorimo o strategijama, ne o pravim i krivim rješenjima. Tako, tamo gdje sam predlagao odnos 10% : 90% modernog i arhaičnog, recimo, oni su predlagali 75% : 25%, što nije ni više ni manje čestito nego rješenje 100% : 0% koji je trenutno u modi (što obično izlazi kao 90% : 10%).
Grafički sadržaj
Vizuelni " izgled " i prijelom prevoditelji rijetko smatraju izričitim sadržajem ekvivalentnosti izuzimajući, možda, slučaj reklama. Ali, i to može biti obilježeno u drugim žanrovima.
Tako je, naprimjer, u Radnótijevoj pjesmi o kojoj je već raspravljano. Dok su 1944. godine saveznici napredovali Balkanom, nacisti su praznili svoje logore i tjerali njihove zatvorenike prema Njemačkoj. Radnóti nije stigao tamo: i on i mnogi drugi, preslabi da nastave, ustrijeljeni su, negdje na cesti od Budimpešte prema Beču, i zatrpani u skupnu grobnicu. Godinu i pol kasnije njegovo tijelo prepoznato je prema bilježnici s pjesmama u džepu njegovog kišnog ogrtača. To je bilježnica koju sam pokušavao prevesti, koristeći faksimilsko izdanje iz 1985. godine. Namjera mi je bila dodati englesku inačicu kutiji s faksimilom i štampanom transkripcijom. Tako, ključni element značenja izvornog teksta je činjenica da je to bio izuzetno rezak rukopis, a ne ozbiljna i nepristrana štampana stranica – vidjeti sliku 4.

Slika 4
Levél a hitveshez: prvi stih (faksimil)
Pa šta je ekvivalent ciljnog teksta? Vjerojatno nije 11-point Times New Roman . Ali, drukčija mogućnost – rukom ispisani engleski tekst – je znatno opasnija. Jer, sve od Gutenberga (a svakako od Remingtona) pisanje rukom više nije razgovijetno i vrijednošću neopterećeno sredstvo: ono je toliko izraz pojedinačnog pisca koliko i nečije crte lica. Engleska rukom ispisana inačica bila bi bliska grđenju Boga. I ne samo zato što nijedan od engleskih naroda nije prošao kroz traumu fašizma i logora smrti. Već zato što rukom pisani prijevod kaže: “Ja sam ta osoba koja je iskusila ovaj tekst.” A ne kaže: “Ja sam ta osoba koja prenosi taj tekstom.” Naposljetku, prijevod se vazda mora udaljiti od izvornika, vazda mora biti vodič prema izvorniku. On nikada ne može postati izvornik upravo kao što ja nikada ne mogu postati ti.
Tako, nemam rješenje. Imam samo uvid, koji je, možda, vrijedniji. Kako to naglašava Steiner (1975.), svako prenošenje je prijevod: zato smo u samom, zastrašujućem srcu ljudskog prenošenja. Ne mogu nikada iskusiti to što si ti iskusio: možeš samo pokušati da mi to preneseš, mogu samo pokušati da tvoje iskustvo prevedem u neko od mojih. Pa ipak, kako je rekao Radnóti, i pokazao tom pjesmom i njezinim preživljenjem – prenositi moramo, prevoditi moramo.
Transferre necesse est, quia communicare necesse est
Upućivanja
Cook, Guy (1989.), Goals and plans in advertising and literary discourse . Rad izložen na Poetics and Linguistics Association Annual Conference, Nottingham University.
De Beaugrande, Robert (1978.), Factors in a Theory of Poetic Translation , Amsterdam: Van Gorcum.
Dizdar, Mak (1973.), Kameni spavač , bibliografsko izdanje, Mostar: Prva književna komuna.
Faverey, Hans (1994.), Against the Forgetting . Izbor i prev. s holandskog Francis R. Jones , London: Anvil.
Jones, Francis R. (1989.), On aboriginal sufferance: a process model of poetic translating , Target 1, str. 183-199.
Kupriyanov, Vyacheslav (1992.), In Anyone's Tongue . Izbor i prev. s ruskog Francis R. Jones , London: Forest.
Lalić, Ivan V. (1981.), The Works of Love . Izbor i prev. sa srpsko-hrvatskog Francis R. Jones , London: Anvil.
Moffet, Judith (1989.), Playing Scrabble without a board: On formal translation from the Swedish . U Weissbort , 1989.
Radnóti, Miklós (1985.), Bori notesz , 5. izdanje, Helikon.
Steiner, George (1975.), After Babel , Oxford: Oxford University Press.
Weissbort, Daniel (Ed.) (1989.), Translating Poetry : The Double Labyrinth , Basingstoke: Macmillan.
Levél a hitveshez
A mélyben néma, hallgató világok,
üvölt a csönd fülemben s felkiáltok,
de nem felelhet senki rá a távol,
a háborúba ájult Szerbiából
s te messze vagy. Hangod befonja álmom, –
s szivemben nappal ujra megtalálom, –
hát hallgatok, míg zsong körém felállván
sok huvös érintésu büszke páfrány.
Mikor láthatlak ujra, nem tudom már,
ki biztos voltál, súlyos, mint a zsoltár,
s szép mint a fény és oly szép mint az árnyék,
s kihez vakon, némán is eltalálnék,
most bujdokolsz a tájban és szememre
belülrôl lebbensz, így vetít az elme;
valóság voltál, álom lettél ujra,
kamaszkorom kútjába visszahullva
féltékenyen vallatlak, hogy szeretsz-e?
s hogy ifjuságom csúcsán, majdan, egyszer,
a hitvesem leszel, – remélem ujra
s az éber lét útjára visszahullva
tudom, hogy az vagy. Hitvesem s barátom, –
csak messze vagy! Túl három vad határon.
S már ôszül is. Az ôsz is ittfelejt még?
A csókjainkról élesebb az emlék;
csodákban hittem s napjuk elfeledtem,
bombázórajok húznak el felettem;
szemed kékjét csodáltam épp az égen,
de elborult s a bombák fönt a gépben
zuhanni vágytak. Ellenükre élek, –
s fogoly vagyok. Mindent, amit remélek
fölmértem s mégis eltalálok hozzád;
megjártam érted én a lélek hosszát, –
s országok útjait. Bíbor parázson,
ha kell, zuhanó lángok közt varázslom
majd át magam, de mégis visszatérek;
ha kell, szívós leszek, mint fán a kéreg,
s a folytonos veszélyben, bajban élô
vad férfiak fegyvert s hatalmat érô
nyugalma nyugtat s mint egy huvös hullám:
a 2x2 józansága hull rám.
Lager Heidenau, Žagubica fölött a hegyekben
1944 VIII-IX
Letter to my Wife
Down in the depths the listening worlds are mute,
the silence screams in my ear and I cry out,
but no-one can yell me their reply from where
Serbia's swooning into distance and war,
and you are far away. My dreams have caught
your voice – by day I find it here in my heart –
I'm listening now, the murmur's all round me,
the cool brushing of ferns, rising up proudly.
I've no idea when I'll see you once more,
and you who were as solemn as psalms, and sure,
as beautiful as light, as shade – I could find
my way home to you, though I were dumb and blind –
you're hiding in the land, flickering inside
my eyes, projected from within by my mind;
you've become dream again, though you were essence:
falling back into the well of adolescence,
I ask the jealous question – do you love me?
and once, at youth's very summit, will you be
my wife, one day? And once again I hope and,
falling back on the road of life, eyes open,
now I know that you are. My wife, and my friend –
it's only that you are so far away! Beyond
three wild frontiers. Autumn's coming: might it
lose me here? Kisses – their memory's brighter;
I placed my faith in miracles and ignored
the days; when bombers passed above me in hordes,
I admired the blue of your eyes in the sky;
but the sky turned grey, and in the planes, up high,
were bombs longing to fall. Despite them, I live –
and I am captive. All I hope for I have
surveyed, but still I know the way back to you;
I've walked the length and breadth of the soul for you,
and the roads of many lands; if it's my fate
to walk on purple coals through the tumbling flame,
I'll witch myself another shape, and be back
again; if need be, I can be tough as bark
on a tree: in this endless, perilous plight,
a prey for wild men's weapons, their savage might,
a calm calms me, and comes washing like a cool
wave over me: the saneness of 2 x 2.
Lager Heidenau, in the hills above Žagubica,
VIII-IX 1944
Pismo ženi
Dole, u dolini, svet se gluvim mukom uvija,
tišina mi u ušima urla, pa kriknem i ja,
al' krik moj ne može nikoga da prene
iz Srbije daleke, ratom omamljene,
a ti si daleko. Glas tvoj san mi štiti, –
sve do jutra ja ću u duši ga kriti, –
pa ćutim, dok svuda naokolo vani
šušte lako prsti i gordi pafrani.
I ne mogu znati kad ću te opet videti,
tebe što si bila verna i silna ko psalmi sveti
i lepa ko svetlost, i lepa ko kakva sen,
da bih te našao, i slep i nem, za tren;
a sad bludiš ovim predelom bez druma,
na oči mi dolaziš iznutra, snagom mog uma;
stvarnost si bila živa, opet si san postala,
u karatamni, duboki bunar sad si pala,
pa te ispitujem ljubomorno: voliš li me?
i da li ćeš jednom, u naponu mladosti, ime
moje da nosiš, – pa se opet nadam,
a znam žena si mi. Prijatelj i žena, –
samo si daleko. Preko triju divljih granica. A sena
jeseni već pada. Zar će me ovde zateći i jesen?
Uspomenom na poljupce sklapam oči, zanesen;
u čuda sam verovao, al' minuše ti dani davni,
nada mnom klize jata bombardera tavnih;
baš sam se divio tvojim očima u plavetnilu kada
se nebo naoblači i poče da pada
jato bombi iz visine. Al', vidiš, živim uprkos njima,
a rob sam. Sve to čemu se nadam ima
u meni nekog smisla, pa ću te, znam, opet naći,
makar morao u tamne pećine svoje duše zaći, –
i obići sve drumove; makar preko ognja usijana,
ko čarobnjak, preko rasplamsalog plama
gaziću uporno, al' vratiću se, vratiću;
ako treba žilav ko kora na stablu biću,
pa osećam smirenje i znam da će me spasti
onaj muški spokoj vredniji od oružja i vlasti,
spokoj na opasnosti sviklih ljudi, pa poput vala, iznenada,
prosta ko 2x2, trezvenost neka na mene pada.
Logor Hajdman, u planinama iznad Žagubice,
august-septembar 1944.
Dodatak 2
Gorčin Maka Dizdara
(Izvornik)
Ase lezit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuzdi
Zih
A smrt dozivah
Noc i dan
Mrava ne
zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet
vojni
Bez štita i
oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me
kople
Ne ustreli strela
Ne posjece
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A đevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skazite
Za vjernost
Moju
(Doslovni nacrt)
Here lies
The soldier Gorcin
In his earth/land
In another's
Estate
I lived
But greeted death
Night and day
I wouldn't hurt a fly
I went
To be a soldier
I was
In five and five wars
Without shield or armour
So then/yes once
Gorchin
Was no more
I died of a strange disease
No lance pierced me
No arrow shot me
No sword
Hacked me
I died of a disease
Incurable
I loved
But my girl was snatched
Into slavery
If you meet
Kosara
On the ways/roads
Of the Lord
Please
Tell
Of my
Faithfulness
( Prva arhaična inačica)
Here lyeth
Gorchin soldier
In ane lande
In straungers
Stede
I was on lyf
Yet deth I hailed
By day and nighte
Ne fly wolde I marre
Yet I yede
For a soldier
I strove
In warres five on five
Withouten buckler or maile
Ay alle at ones
Gorchin
Was ne mo
I starf of straunge sicknesse
Me perced ne
pyke
Me slew ne arrow
Me smote
Ne sworde
I starf of sicknesse
Withouten hele
I did love
But my swete-herte was
Till bondage taken
An thou Cossara meetest
Upon the paths
Of our Lorde
Tell her
I bid thee
That I my troth
Did kepe
(Uređena arhaična inačica)
Here lyeth
Gorchin soldier
In his owen erthe
In a straungers
Lande
I was on lyf
Yet deth I hailed
By day and nighte
Ne fly wolde I harme
Yet I went
For a soldier
I strove
In warres five on five
Withouten buckler or maile
Ay alle at ones
Gorchin
Was ne more
I dyed of straunge sicknesse
Me perced ne
pyke
Me slew ne arrow
Me smote
Ne sworde
I dyed of sicknesse
Withouten hele
I did love
But my lasse
was
Into bondage taken
If thou Cossara meetest
Upon the paths
Of our Lorde
Tell her
I bid thee
That I my troth
Did kepe
©Copyright
Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com