| Diwan 13 - 14 |

Esad Duraković

NIŠTA ŽALOSNIJE OD MRTVIH PTICA

Čuvena misao po kojoj je prevođenje ples u lancima ne čini se baš spretnim, u velikoj mjeri ni tačnim, određenjem odnosa izvornika i njegova prijevoda: inventivnom prevodiocu - a jedino takav i jest kompetentan za književni prijevod - izvornik ne predstavlja lance, već snažan podsticaj i stvaralački ushit. Zapravo, o plesu u lancima moguće je govoriti samo u onim slučajevima - a oni nisu rijetki, nažalost - kada prevodilac ne zna ništa osim jezika izvornika: rad takvih prevodilaca jest mučenički i osuđen je na neuspjeh, dok izvornik čeka svoga nadahnutog prevodioca. Književni prevodioci koji se uzdaju samo u svoje poznavanje jezika izvornika trebalo bi da se bave samo komercijalnim prevođenjem jer postavljaju kao prevodilački ideal "vjernost izvorniku" u značenju doslovnog prevođenja, ne znajući da je upravo takvo opredjeljenje najgore u književnom prevodilaštvu: doslovan prijevod nesposoban je da u drugome jeziku, možda i u drukčijoj tradiciji, podari prenesenom izvorniku život , da ga osposobi za let , za umjetnički uzlet , budući da književno umjetničko djelo pulsira estetikom neuhvatljivom doslovnosti. Štaviše, u povijesti su zabilježeni divni slučajevi ( Hiljadu i jedna noć u Gallandovom prijevodu, na primjer) u kojima su prijevodi doživjeli uzlete više od izvornika. Čini mi se da u tom kontekstu arapski jezik s pravom često koristi riječi prijenos , ili prenošenje , umjesto prijevod . Jer, dobar prijevod uvijek je više od prijevoda: to je kreacija, i zato neka se ne upuštaju u te čudesne poduhvate ljudi koji vjeruju kako im je dovoljno poznavanje jezika izvornika: takvi u svoj jezik i kulturu bezdušno unose samo mrtve ptice, a od mrtvih ptica nema ništa žalosnije.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com