| Diwan 13 - 14 |
William Patrick Woodcock
Izbor iz zbirke “Teatar panike”
IDIOTI
Prije više godina u Kanadi
imao sam dvije noge
hodao sam
poput mnogih
malo razmišljao
a onda si me odveo
po noći
po mećavi
na farmu tvoga oca
i pokazao mi
kako piti votku
sa snijegom do koljena
votkom što se hladi
uz naša stopala
hodali smo u krugovima
gazeći snijeg
hodali u krugovima
dok votka nije
bila dovoljno hladna
i onda nakon mog prvog
moje drugo
po jedno za svaku nogu
no te smo noći postali
pauci
hodali na osam nogu
gazili snijeg
pravili svoje mreže
i kad nam je boca
ostala prazna
pustili smo svoje potoke svile
i odteturali kući
Janusz
da
znaš li ko smo mi
ne
čitaš li Dostojevskog
da
ti si Rogozin, ja sam princ Miškin,
a boca koju smo upravo ubili je Nastasja Filipovna
(Sjećam se da se smijao)
Prije više godina u Poljskoj
imao sam osam nogu
hodao sam
drugačije od mnogih
puno razmišljao
a onda si me odveo
bolesnog
po noći
u svoju bolnicu
gdje si me podsjetio
kako piti votku
u udobnosti do ramena
vodkom što se hladi
u frižideru
pričali smo u krugovima
gazili moju groznicu
pričali u krugovima
dok votka nije
bila dovoljno hladna
još sedam
po jedno za svaku nogu
no te smo noći
postali stonoge
i stotinama nogu
gazili moju groznicu
ali kad su nam boce
ostale prazne
bili smo suviše umorni
da nađemo put kući
pa smo sjedili
na podu bolnice
sjećajući se vremena
kad smo se mogli držati
na samo dvije
Janusz
da
znaš li ko smo mi
ne
čitaš li rusku poeziju
da
ti si pištolj, ja sam Majakovski, a jedan od metaka
koje točiš će me,
možda, ubiti
(Sjećam se da se smijao)
Lobez, Poljska
LOVCI NA DIVLJE SVINJE
žena nikada
ne bi tako lovila
to divljaštvo bilo je neugodno
psi obavljaju ljudski posao
ona bi to obavila zubima
i prsti bi kidali
psi obavljaju ljudski posao
prije ili kasnije
svi oni će sjediti
sa jezicima
nabreklim od alkohola
ne sa djecom
neće graditi porodicu
neće graditi dolinu
neće graditi ništa
psi obavljaju ljudski posao
nemaju li oni zube
nemaju li oni prste
to divljaštvo bilo je neugodno
žena nikada
ne bi tako lovila
BAKIN LEŠ
Sarajevo je otvoreni lijes
i poput leša moje bake
oni oblače zgradu parlamenta.
Uskoro će tu biti koloturje,
skele i ljudi
koji će raditi na njoj kao na
haljini i kosi moje bake.
Uskoro će ona stajati
ušivenih usta,
hladna i mrtva, obični
odraz onoga što je bilo.
Sarajevo, BiH
Preveo i obradio: Emir Salihović
Sarajevo, 2003.
©Copyright
Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250
encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com