| Diwan 13 - 14 |

Richard Pietraß

KLON

1

Iz trbuha mi isjeci jezgro ćelije

I u jedno jaje stavi

Svježe oplođeno. Daleko dan nije:

Iz pelena se vriskom javi.

Podudariće se s mojim slikama

Starim - u albume su zaslijepljene:

Kako sam opisan u bilješkama

U njima majka stvari doživljene

Mrmljajući zapisala. Odveć rado

Padalo je u kušnju da se vratom

Savija u forme stare.

Tako će jedva da mu se zavrti.

Život bi da leti poravnato

Potpuno isti i dalek smrti.

2

Blizanče u vremenu, reci za tren

Gdje toga bješe i kad?

Smijem li ko čovjek živjeti sad

Zauvijek - zemlji neposvećen?

I mišićja istog, slike moje,

Jesi li mi i čuvstvom jednak?

Jer si oštrijim nožima krojen

Hladniji smiješak čini da si blag?

Mene je otac napravio

Ko li tebi formu da

Kad otac, mati, brat sam ti ja ?

Čije ti krilo misli ištu

Na čija me stiskaš prsa

U Renesans - pozorištu?

3

Dublet, vječnosti smicalica

Ko jaje što jajetu liči

Čvrst trag kroz dane uobliči

Ko trajnogoreća cjepanica;

Već prije smrti vaskrsao

Iz mene snova meni oslobođen

Pa se još jednom posvađao

Ne dođem li tako sam sebi izgubljen?

Jutarnji darovi u večernjem ramu

Dođoše l` zgodno za vrstu samu?

Za nožem vapi što u čvor se splelo!

Držati da živ se, povratkom slijepim

Na staro, s mjesta ne odlijepim -

To bi me sakata vremenu uzelo.

S njemačkog preveo: Stevan Tontić

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com