| Diwan 13 - 14 |

Verner Aspenstrem

 

 

OSTRVO AMAZONKI

 

Tek pola mornara stigne do obale.

Leže na pijesku, dišuć' kao ribe.

Sklapaju peraja.

Podižu sjajne mačeve.

Žene hitaju, mlijeko kaplje

iz nateklih grudi.

One tapšu svoje male ribe

prije no im makazama nagrde peraja

prije no im noktima oči iskopaju.

Sa mora dopire dreka ptičja.

Iz košmarnog žbunja izbijaju djeca

i počinje igra u travi crvenoj.

 

 

TUMAČENJE PROLJEĆA ZA DVA PRSTA

 

Iznenađujuće mnogo violina

koje su ležale skrivene pod snijegom.

Sad se otvaraju crne futrole.

Limunov leptir štimuje

krioca. Lasta

izranja iz jezera.

 

Duga srebrna struna

zategnuta između doline i briježja

vibira.

 

Svako oponaša svakog.

Krovne kapljice oponašaju

kljunić na kofi: kap kap.

Šta kaže Platon o žabi?

Da oponaša žubor potoka.

 

Upisujem se u školu prirode.

Okretati notne listove majstoru:

početak svake muzike.

 

 

IKAR I MOMČE GROSTEN

 

Nakon što sam iščitao 73 (dobro ispjevane) pjesme o Ikaru

poželjeh reći koju o njegovom seoskom rođaku

momku Grostenu, ostavljenom na ledini.

Govorim, takođe, o zaraslim puteljcima

ispod sjenki zapretanim.

 

Nakon što sam iščitao 73 pjesme o krilima i Ikaru

želim izraziti moje divljenje tabanima,

prilijepljenoj duši, umijeću ostanka

i hrvanju s tegobama - poput momka Grostena

i njegove sestre - kućne hizmećarke Gronbuske

koja zeleni bez sjaja, ali zeleni vječito.

 

 

ZALAZAK SUNCA

 

Skupite se na terasu,

vi koji još nalazite lijepog

u zalasku sunca.

Nagnite se prema podziđu

i zgomilajte se kao vrapci

na nižim granama drveća.

Oslobodite najbolje mjesto

za onu ženicu noseću

tako da i dijete (kroz

ogrtač njen providni

i kroz krvne pore)

može žmirkati u oblačni kovčeg

gdje se čuva svjetlo Arkadije.

 

 

TI I JA I SVIJET

 

Ne pitaj ko si ti i ko sam ja

i zašto sve postoji.

Prepusti profesorima neka ispituju,

za to su plaćeni.

Metni kućnu vagu na sto,

neka se zbilja sama izmjeri.

Obuci mantil.

Ugasi svjetlo u predsoblju.

Zaključaj vrata.

Pusti neka mrtvi balsamiraju mrtve.

Hajdemo sad mi.

Ovaj sa bijelim gumenim čizmama,

to si ti.

Ovaj sa crnim gumenim čizmama,

to sam ja.

I kiša što lije po nama,

jest kiša.

 

 

Preveo sa švedskog Refik Ličina

 

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.

Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com