| Diwan 13 - 14 |

Lars Gustafson

FANTAZIJA O VOLFGANGU AMADEUSU MOCARTU

Za bilijarskim stolom

zelenim bilijarskim stolom

sa teškim bijelim kuglama

i jednom crvenom.

Za bilijarskim stolom u malim kafeima

nastalo je pouzdano više simfonija.

Jedna sumnjiva egzistencija, nešto nejasno,

posljednjih godina niko ga nije želio susresti.

Je li počeo zaudarati?

Ili jednostavno zbog igračkih pozajmica?

Jedna sumnjiva egzistencija

između bijelih i crvenih kugli.

Viđali smo, jašta, takve ljude.

Taj malo tužni osmijeh, desno

rame lako izbačeno, ironija,

vrlo nepouzdan, jedna tanka halka

u jednoj vrlo snažnoj mreži društva.

To je upravo ona vrsta slabosti

koja svu snagu universuma uvlači u sebe.

ŠVEDSKO NASLIJEĐE

Mukli napjevi naroda ivičnog,

led pod brezama,

mrka trava koju vjetar čupa,

stari konop uglačan šakama

i u sjenci visokog drveta

perje od goluba, kojega je

jastreb rastrgao.

*

Kineski slikar P.

ispriča mi u Šangaju

o svojoj mladosti:

čuvao sam debla

koja su spuštali niz rijeku Wan Po.

Imao sam jedanaest godina

i morao sam noćivati

u nekoj vrsti čuvarne kućice.

Bojao sam se duhova.

Kao zaštitu, imao sam mačku.

Kao zaštitu od duhova.

Vezivao sam joj kanap za rep

i cimao ga u mraku

kad god bih se osjetio usamljenim.

Kad bi mačka mjauknula

osjećao sam se manje usamljenim.

JEGULJE I BUNAR

U staroj Skoni postojao je običaj:

u crne duboke bunare

puštali su male jegulje sa mora.

Te bi jegulje cijeli svoj život

provodile u tami dubokih bunara.

One drže vodu pitkom i kristalno bistrom.

Nekiput se bunarska jegulja podigne gore

bijela, užasno velika, uhvaćena u kofi,

slijepa i smršena iznutra i spolja

u tjelesnoj svojoj tajni, lišena saznaja.

Svi hitaju da je u bunar povrate.

Počesto sebe zamišljam da sam

ne samo ta jegulja,

već bunar i ona, istovremeno.

Sužanj u sebi lično, ali to lično

već je nešto drugo. Ja postojim u njemu.

I plâčem ga svojim uvijanjem,

mekanim, bijelotrbušastim prisustvom u tami.

GLETSCHER MORTERATSCH

Ta bijela zimska utvara:

bijelozračeći, brazdavi jezik

neke velike životinje,

koja ne postoji, koja nam ne želi

ništa dobro, znanje

što pipa naslijepo za nama:

jer sve je slijepo

jer sve je bijelo

i ne postoji kraj

i ne postoji nikakav početak.

Preveo sa švedskog Refik Ličina

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com