Diwan 13

| Diwan 13 - 14 |

Bengt Emil Johnson

PREKO OKSBROBEKENA

Vijavica. Jugo je istinski zapuhao. Dalje:

istina o lažnim vratima piramida.

Istina o psećim zapregama.

Istina o motivu koji se vraća u snovima.

Istina o hljebu.

Istina o cvijeću paperjastom i moa-pticama.

Istina o larvama dugim 5-6 metara.

Istina o listanju.

Jeste i nije. U krug. Snijeg

prhće sa granja. Osamdeset godina potrebno je

jednoj sadnici da staše u drvo

i povrati novac svom vlasniku. Da.

Kvarci. Super-žice. "Nešto

enormno umanjeno..."

Svaki naš osmi berač borovnica

ima sijevanje u zglobovima.

Istina o imenima koja stoje

i imenima koja ne stoje

ispod fotografija iz Čečenije.

Istina o zamahu krila, crnim anđelima,

ptici kukavici.

Istina o izopačenim slikama.

Istina o Oksbrobekenu

koji pjeva ispod snijega.

O, neka je slavan Oksbrobeken

koji pjeva ispod snijega

tanko tinjajućem životu.

RAZGOVOR SA SAVREMENICIMA

O duši je mnogo toga mudroga rečeno.

U vestmanlandskoj varijaciji

na primjer: " To što duša vidje samo slika beše . "

Dječak što krave je napasao u Torbou

docnije će dušu porediti

s " lutajućom mrljom sunca,

pod drvetom, krčevina ..."

Ovdje, na velikom Saksbergshigetu,

mi kažemo: koža bubnja. Praznina ona

što bije iznutra. I odskakajući

ataci po koži, kratkotrajni

poput plavih, nestalnih krioca.

SJEĆANJE NA JOHNA FIELDA

(u vezi sa "Septembarskom pjesmom" Seamusa Heaneya)

Većina sadnica koje posadismo,

čini se, uhvati; ćuberka pjeva ovdje, sinkope

naliježu u strofu osnovnu, ubrzo će

pjevat' sama do poznoga jula. Ko

nije čeznuo za smrću izvan zavičaja,

na primjer u Moskvi?

Valja reći koju o jednome

koji nas se tiče – a tiče nas se stoga

što beše beskućnik. John,

bješe mu ime, umro u Moskvi,

iza baršunastih magli oko njegovih nokturna;

bez drugih strana smrti lišen onih koje počivaju

sasvim nepomično na gornjim stranama šaka

dok je vježbao,

deset hiljada rubalja, John,

beše mu ime, prebačen brodom do Batha

i dalje, "a stolen child", odvezen dalje

izmeđ' klavirskih magazina gdje služio je

baršunastom briljantu, koncertnoj estradi

pojavljujući se često na čemernom

mjestu, vremenu, čemeran, ukočen. Par nokturna

vratilo se, to znamo, da poduže bude

pristupačno na jednoj posve izgrebanoj ploči

(u Mosbawnu zar?)

- da se ne priča o Clementisovoj

ljubomori, Chopinovoj rezervaciji (ali je List

rekao: "Er bezauberte sein Publikum,

ohne es zu wissen und ohne es zu wollen..."),

da se ne priča o čežnji za kućom, ništa

o tome, baršun samo, i biserje, ono

što brzo iscuri iz nas, malo hladno, smjesta

"zastaralo".

Volimo ovdje jasen; drvo života

nećemo stići da vidimo ustasalo; dosipanje

riječi mjesto drugih

riječi; breza se, avaj, osušila, al' drijen

će se, možda, održati. Ima sirovosti

u glasu ćuberke, brzo će

ona pjevati sama, sve do poznog

jula. Jedan jedak zapah vlači

gudalo kroz letnju močvaru.

Idemo dalje.

Činio je što mentor odluči - šta

inače - i ostao gdje bješe ostavljan

bez tople odjeće u zimovnoj Rusiji, ostavljen

da umre u Moskvi, s vremenom da umre,

naprijed i natrag u uvijek zimovnoj Rusiji,

mrtav, dovučen u Moskvu od gospode

(ljenost, rak ne debelom crijevu, aljkavo skopčana

dugmad na prsluku)

nakon što su majci pokazani rođajni biljezi;

on "pjevao je na klaviru", umro na mukama

i baršunastoj magli, bivajući

doista "mrtav u Moskvi",

lišen zavičaja, s druge strane

nokturna, izvan svakog

placa poezije,

u ledenoj Moskvi.

John FIeld rođen 1782. godine u Dablinu, umro u Moskvi 1837, pijanist i kompozitor, nazvan "pronalazač nokturna". Frantz List je napisao značajan esej o muzici nokturna Johna Fielda. Njegovo značenje za Frederica Chopina bilo je predmet rasprave. Field je bio učenik Mucia Clementia i pratio je učitelja nekoliko godina kroz Evropu pri čemu je imao zadatak da predstavlja instrument u majstorovom klavirskom magazinu. Clementi ga 1803. godine ostavlja u Moskvi.

Pjesmu S. Heaneya "Septembarska pjesma" gdje se pominju Fieldova nokturna, na švedski je preveo R. Isakson u zbirci "Na putu" (1994). Citat "a stolen child" cilja na pjesmu W.B. Yetsa, u kojoj se ukazuje na keltsku sagu o djetetu koje otimaju duhovi.

Preveo sa švedskog Refik Ličina

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]