Diwan 13

| Diwan 13 - 14 |

Tomaž Šalamun

WITTGENSTEINOVE SJENKE

"Jednog sam dana na livadi jeo snijeg.

Kad sam se vratio kući usta su mi bila plava.

Usta su mi bila ukočena -

topla i plava."

Branislav Oblučar

Kuća od inja

SERGEJ

Štokrla je bila umazana od penicilina, uglja i

lutaka. Oblaci su se spuštali niz

gredu. Ja sam odmicao i primicao slikarsko

oštrilo. Otcjepljenje je otcjepljenje. Galline , koje se

odluče da više neće bdjeti, odnese bujica.

Još nekoliko puta umotaju svoje rukavice u naplav,

ali to je više zbog sjećanja. Krokodili se

još povlače. Najprije ne primijete. Zatim se

krokodil opet sjeti, kako je rastrgao

konja, sjeti se pljuskanja i sunčevog

izlaska i malo pokuša, ako je naplav

mekan. Nema glinenih robova. Ni cementa.

Ni šljunka. Nema krljušti i panjeva. Ni u

zemlju zabijenih komadića odjeće. Preselio

sam se. Sada veslam Ljubljanicom i

razmišljam, da ne vidim više prozora. Iz

zamka je došao i pokucao na njega. Takođe je i

Crimsonu označio rez. Moja bjelina je

okrugla, od njih dvojice u zvuku. Sjećam se,

kako su si s Jurijem dijelili rub. Usmrćen

sam bio pred zoru. Skinut života

lagan. Mlijeko mi je još mjehurilo iz očiju i vrtjelo

kuglice, koje nisu više registrovale ni šapice

patkica. Penelopa je izmolila uzmak za brijanje.

HELJDA

Uzalud sam oljuštio tri izgubljene strane.

Šikanirane su tajno kao da bi

top, prekriven pelerinom,

proglasili za globus.

Mrlja, ako je rodna,

u ranu jesen pravilno obrana,

liči na brašno.

Džunka 1 je više nego bradata.

Do prije malo vremena

sam na vazi 2

vidio tri kamile.

Očice su imale otvorene,

škiljile su samo neke.

Svinja!

Škiljile su sve tri!

PJESMA

Gdje sam?

Gdje se nalaze moja vješala?

Zašto imam zrnaste oči?

Grad će ti slijediti.

Krokodil mi trpa tijelo u jezik.

Kakav je smisao ostati bez

tuge u sred umjetnih vatri?

Povraćam, jer nemam više

tuge. Ne mogu da se

odmorim. Ne

milujem tvojega tjelešceta, Metka.

Daleko si i jezik je blizu.

Jede me u krdu.

Na mene se kotrlja kao Hanibal sa svojom magaradi,

slonove sam već prečesto spominjao,

nadam se, da je imao i magarce.

Moja poezija već odavno nije više

vjerodostojna.

Od samog žarenja gnjije.

VILLA DEI PINI

Kunići, laute, gatke 3.

Majnice 4.

Vreo dah predočavanja.

Dijete goluba zazidano u stijenu,

more će procvjetati. Na jezik će doći

alhemijsko blato, lűk

Paracelzusa.

Bez poreskih vaza sam.

Automobili planiraju vožnje, brišu

četkice. Posmatrao sam preko stijena.

Mart je, šta je tu je.

Zemlja će dati rundu.

Jedriš. Gledaš. Ploviš.

Anna Maria, questo dev'essere un

Magnasco. Niko mi neće govoriti, da me

ne bi odnijelo more.

Iz tebe cure slatke kvržice u namještaju

ureza. Jagodice. Zatim čekam. Pa opet

masline i jagodice.

Svjetlost, koja žubori sa slinom, postaje

slatka. Imenjaci, što se odmarate u

tobolcu među cvjetovima.

Tu.

Sam.
Tu.

MAGNA CARTA

Varioci. S boka na stalažu.

Kip se otvori. Voda izvlači.

Tajna braća isperu sedam veslača skupa.

Tu na zidovima vise takve slike, da ti

oči oslijepe. Nad Riom, zajedno sa ogromnim

Hristom, čekali smo, da bi nas odsastavilo 5.

Vatra gori u džepićima.

Ustvari sve više opisujem

procesiju sa ciganskim željama, žitom, pijescima 6.

Pojaščićima, ako zatvoriš kočiju. Ogromni mesnati

listovi mojih nekadašnjih tropa.

Čučo 7, šta radite?

Koliko je bilo ljudi?

Ko je stupio na odar dvadesetprvog marta?

Ko je pustio kosu, kao što bi kazali

coastal people? Jesi li i ti manično čekao na

jutro, da bi ga zaplijenio?

Žive mačkice, kakvo breme,

jedno živo breme čarobnih.

KLÉČI

Páto 8, to su moje ripkinge 9.

S vrhova mojih tamnih vlasi.

Ja sam zid svetilišta.

Orao, koji ima izgrebanu marku na vodenom satu.

Ja sam grlo suvih.

U rafiji 10 su ukovane lire.

Vijest: presvučena.

Živi, što odbija.

Vjetar se rastegao.

Šećer se rastegao.

Vodena pjena gasi šum, Elija.

Zlatni dok je odgurnuo na četiri komada razrezanu krušku.

Malta: sumnja u čaplju -

pet tona lijevog kuta

sumerskih usta.

U žabi se smrzavala, čuvala se

i vježbala zvuk gipkih.

Bog je navikao na pločice.

MI....DAH....MI....DAH

Duplja geometrije pod posušenim

oraščićem. Vlažan zid vlažnih.

Najoštrija zima u očima risa. Od

koluta na kolut skačem.

Klizi mi, izmjenjivači obuće

populacijama. Iz arhiva iščeprkam

furlanijsku krvnu osvetu. Prali smo

testerice. Sušile su se u toku rada.

Nad obrvama su površi za klizanje,

pod obrvama su površi za klizanje,

gdje je zamor veslanja? Plivam pored

treće zastavice. Noge mi najviše

škripe. U zajedničku grobnicu će me

ubaciti. U zajedničkoj grobnici leže leševi.

KUGLICE

Litopoetika poetika, veh 11 kovrdžavih vlasi, funkcija dozivanja

Muze, presvuci se. Izdaj makar crvića.

Ne možeš zavaravati kukca. Kako se ulazi u

vodu? Italijani se najprije prekrste.

Drugi (Španci) pomole tri očenaša.

Ja uzmem macolu i hop po

korjenčićima, da špricne dan. Raklje su

zarđale. Ljudi se izgube u Prateru.

Sve lunaparkove sravniti sa zemljom i pozvati

Sugera. Oči bruje a Širaz je daleko.

OMLADINA

Omladina želi sipe.
Mi više ne želimo sipe.
Trojica, koji smo zaklali kozu, svi smo se

pokajali.

Jedan zbog slinčeka 12.

Jedan zbog predugih nogu.

Niko zbog zaklane životinje.

Mirišem na proljećno sunce.

Metki sam kupio cloisonnerie .

Ručali smo vitello tonato s Komjančevim bijelim

vinom.

Takav glas ptića ovdje je tuđinac.

Sam se prilagođavam.

Novac i srce su paravan za grivu bečkih

orlića, i to što nazivamo ikonografija

praha, ponekad smo vukli

volovima.

Moj otac je darovao stoju 13 jadnima na

pčeli.

U POZADINI SE TALASA MORE NA

CVJETNU NEDJELJU UZ LIGURSKU OBALU

Sazvao sam sve ličnosti iz Šekspirovih tekstova,

rasporedio ih od od metra do metra u veliku elipsu i sve ih

popišao.

Loden, Julija!

Luteru su se gadila crvena krilca,

imao je takođe svoje originalne

ideje oko euharistije,

mentalno s oblićem izrađen

sto, kome se kao laudatiu ne može više

ukloniti.

Svakog kompanjona obuzme slast.

SVJETLO

Čestitaj, tremendo 14.

Uskoro nećeš više čestitati.

Pocinčani silvanec 15, kamena lupa, nag na

travi.

Znamo, da je rijeka voda.

Znamo, da Hristos peče.

Tačno je, da crkve imaju zidove.

Tačno je, da voda ima oblik leda.

Na oltaru su svjetiljke.

Nad rijekom mnogo mušica.

Jedem i namještaj puca.

Vozovi su stvarno iskopali tunel ispod moje

kuće.

Vedro, ako je probijeno kao buba sa

slamkom, vrti se oko svoje ose i

konca o kom je ovisno. Sad je

toplo, sad je sunce. Sad nema

zime. Nerval nije imao

ogrtač. Nije imao Giannija, da bi mu

posluživao. Nerval je bio

bez vrtlara, koji bi mu auto prao,

kada je putovao na istok. Spopala ga je

želja da se objesi na svjetiljku.

Zašto ne bi poželjeli

bijeli ekser. Ima ime. Divljak se svojoj travi

podsmjehuje.

Sve što je teška samurovina

neka padne u ormar.

Kako napraviti red na postelji.

Red na postelji je za

afrikate 16.

DŽINGISKANA

Džingiskana zaustaviti na ravnom polju.

Jesen je. Ptice zvižduću. Prerano je

da razmišljaš, hljeb puzi s kljova. Zato

o vrbama, mrljama i jezerima. Prljave sjenice lete

tako, da se trbusima meškolje. Lastavice

mijenjaju vrijeme. Ovaj put ne.

Džingiskan.

Kako su cvrkutali njegovi konjičci. Pod vatrom

baklji su bili zemljopisci. Trbuh je

okrugao, globus je okrugao, držala za

globus su viljuškasta. I love restraint.

Široko je polje. Konjičci pocupkuju

iz čokolade u srebro. Konjičci nisu

dalje mogli. Rona ih je zaustavila. Još

i danas boli posebnost i očevidnost

Perzepolisa. Maglice japanske

nisu se zgusnule. Sada sam focaccio rastegao do

Recca, i na desni mi je pobjegla iz

Perzije. Elastika se vraća, uho uho

umije, nasip je prikovan ekserima. Mjeru

hljeba i koricu hljeba moli jato sova.

SMJEROVI

Šarenkast, bronzast, zahvalan, riđast.

S razrokim očima, dlakast.

Od bijelog drveta ovamo, u taj smjer,

vlaknast.

Borbe su za svežanj svježih usta.

Kapi ulijevaju nokte.

Od Sv. Bernarda ovamo,

od Medvjeda, s glinom premazanog,

uspravnog.

Očistili smo gestikuliranog.

Poni, poni iz njuške ti sija unuk.

Mora se pametno raditi za kaptol.

Izvuci ruku ispod čaršafa

jednom pokraj ramena.

Lopate postaju meke.

Meke punog sna.

Žicom sam opljačkao kućicu, koja se razgorjela

od neona. Ako sam držao ruke pravilno, konjičci su

glancali parket.

Sami od upijača.

Sami od šporeta.

Sami od vožnje.

Na mašini smo imali kratke,

duple i duge.

I want to be naked in front of you.

Kad sam bio mlad, crtao sam Hrista.

Sad se ne usuđujem više.

Sad ga dodirujem.

ŚWIETLICKOM

U sličnom ambijentu je Tito pjevao:

kanu, kanu,

zašto veslaš,

koga ćeš još natrljati,

koga stvarno trebaš.

I već je dojurio Świetlicki,

koga se drukčije ne da iščupati iz

Poljske.

On vjeruje u svoje grlo i šivaće hlače.

Leptiri su ostrigari.

Patke imaju kožicu na plivaljkama.

Strašna bjelina deminutiva,

osjećaš daj-dam?

Ako bumbaru povećaš očice,

stršljenovi čine samoubistva.

Bruje kao čopor smiješnih.

WITTGENSTEINOVE SJENKE

Sve plurimedijske istočnice su bombardovane vrelim nevjesta.

Rašljasta drveta zatruju žabu, koja će zbog toga umrijeti brže.

Pont 17 - više nego lijeska.

Ako hoćeš uhvatiti muhu, ne možeš roditi muhu, moraš uhvatiti muhu.

Tautologija su Poncije i Pilat, koji ne gurkaju konja hokejskim

pakom, već korjenčićem.

Zašto se usamljeni potapaju i tako rado imaju bocu kisika?

Hljeb vri i sam skoči u mrežu.

Očima (ponekad ih nađemo u duvanu, mnogo puta u onoj

kabini žičare izmežu Litije i Hrastnika) gledamo.

Uvijek, kada hoćemo uvis, tijelo uzdignemo.

Koja podloga (kesten, izbušena kutija Ilirija, blijede note,

zakopano sječivo) može obaviti funkciju madraca?

Sve je klopka.

Želim, da se željeznica uvije brže nego što se uvije željezo.

Kafa se dobija na plantažama.

Prvo, namještaj ne smije puštati, drugo ne smije biti šukic 18 pod

pokućstvom. Poslije možeš da uđeš u iluziju i jamčiš.

kako psići plivaju

kako cvjetovi dišu

sjenke gorostasa

to su mali listići

sjemena klijaju

breze zanijeme

tiha tiha rosa sati

tako ide vrijeme

oblaci su na vrh gora

tamne ceste na dnu mora

pjesme vjeverica, sjenice

obronci žare

tepisi su štit nebesima

rimskim cestama, gladnim grijehom

daleki prijatelji veziri

misli se izlijevaju

Sa slovenačkog preveo Zdravko Kecman

* Sve pravopisne, gramatičke i stilske ekscentričnosti u pjesmama

ovog ciklusa rezultat su pjesničke kreacije Tomaža Šalamuna

1 "Džunka" - kineski čun

2"Vazi" - vaza za cvijeće

3" Gatki " - gatke, izraz ne postoji u slovenačkom jeziku, Šalamunov neologizam

4"Majnice" - cvijeće što cvjeta u maju

5"Odsastavilo" - prema Šalamunovom neologizmu

6"Pijescima" - prema Šalamunovom neologizmu

7"Čučo" - lično ime

8"Páto" - lično ime

9"Ripkinge" - Šalamunov neologizam hermetičnog značenja

10"Rafija" - biljka slična slami, od nje se mogu izrađivati tepisi

11"Veh" - Šalamunov neologizam hermetičnog značenja

12"Slinček" - salveta za bebe

13"Stojo" - dubljenje na glavi

14" Tremendo" - 'strašan': italijanski, izraz upotrebljavaju primorci

15"Silvanec" - vrsta vina

16Sliveni suglasnici: c, č, ć, dž, đ

17"Pont" - Šalamunov simbol: lješnikov grm, most, Ovidijevo prognanstvo

18" Šukic" - izraz iz Šalamunove porodične mitologije

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]