Diwan 13

| Diwan 13 - 14 |

Luis Cabaloquinto

ŠUM

Sa svjetlima pogašenim, kuća

dobija boju bizonskog krzna.

Skoro je sasvim tiho, ostali

su otišli na zabavu ili nekim drugim

neprijavljenim noćnim poslom.

Čvrsto sklopi oči: slušaj duboko

zujanje ponoćnog grada izvana –

šum koji kao da dolazi odnekud

iza dosega najdalje otkrivene

planete, poput šifrovane poruke sa krajnje granice.

Osjećaš se bestežinski u vunastoj tami,

održavajući se na površini brigom i jasnoćom svojih misli.

To je kao da si na ogromnoj pozornici za otvaranje sezone –

ova samosvjesna opijenost koja, u svojoj neumjerenosti,

priznaje tamne prizvuke – od toga da si ljudski rođen,

od toga da si prečesto loše živio.

Ali ovako zategnuti trenuci gube strpljenje

za pregovore i bodre um da se prepusti

bujnim jezicima noći.

I, dok ti biraš, tijelo se opija

u najjačem dijalektu.

Um i tijelo se pare, sopstvo se priključuje

šumu sobe koja raste prelazeći u

veće sobe galaksija: poput

pupoljka orhideje na tvom prozoru, koji se nabubren otvara.

U zujećem mraku, punom cvjetanju sopstva

još jednom se na sreću prilazi.

Sa engleskog prevela Ulvija Tanović