| Diwan 11 - 12 |

Dragoslav Dedović

Dio ciklusa "Mrtvi iz Brockhausa"

iz rukopisa "Kawasaki za Wukmana Dedowitscha"

KARTA NEBA

neke riječi ne izgovorim godinama

tako ugledam srebrna svjetlašca na nebu

i pomislim: sada bi trebalo pokazati prstom nagore

nekome reći - vidi zvijezde! ali ravnodušnost

koja me za njih veže ostala bi neizrečena

gradska svjetla kroz prozorče aviona govore mi više

možda je to tako na kraju svakog djetinjstva

znam samo da su prvo prestale svjetlucati riječi

a potom u njima i nebeska tijela

PAUK

zelena grudvica lebdi u kolutu dima

vitlam cigaretom kao bodežom

dok nit ne pukne kao žica na gitari

iz koje bi da iscijediš nemogući ton

njegove nožice grabeći vazduh ispisuju poruku

lako ju je razumjeti: strah je

prosta formula utetovirana u sve živo

zato se za svaki slučaj nasmiješim nebu

možda treba pisati debele rečenice možda

samo visimo obješeni o sluzavu nit riječi

RIBA

dršću joj probodene usne

a dječak je prinosi uhu

osluškuje

četvrt stoljeća između

prvog i petog stiha

u ovoj je uspomeni tiho jedino

riblji šapat klobuča kroz vrijeme

kao vrisak saksofona kroz vodu

KAFE MELANIE

trebalo je zapamtiti detalje enterijera

čini se da melodija bješe u molu

pio sam ramy martin a ti

grog pa čaj od nane

znam da se grad zvao berlin

i kada sklopljenih očiju izgovorim to ime

ono je ponekad sivo ponekad plavo

u tvojoj su utrobi svi naši mrtvi

razmijenili hromozome kao žetone

i jedno se biće - ne - njegova sjena

spustilo do stola

kao anđeo od cigaretnog dima

da nas blagoslovi

DVOSTRUKA NEGACIJA

lego-kockice se slučajno slože

u plavi krst i smrt nam se nasmiješi

kao debeli plišani pingvin

iz dječije sobe

šta je to pitam plavušana

to je ništa kaže

to je ništa

tata

i razglobi plastično ništa

i složi ga u šarenu kutiju

FRA DIABOLO, BERBA 1997.

mrka se tečnost ljuljuška u konkavnom staklu

plamičak na svijeći prasne k'o poljubac

žena upravo uspavljuje dijete

prije no usne dotaknu rub čaše

hitro pomislim na vas

kako biste rado bili ovdje da niste tamo

gdje vino se kažu na nepcu

ponovo pretvori u vodu

takva misao

učini vino trpkijim

ženino lice ljepšim

PIKADO U KRČMI "ZLATNA PATKA"

ILI POSLJEDNJI PUT PREDSOKRATOVCI

povjeruješ li konačno zenonu

strelica koju plavuša (stražnjice utegnute

u neboplavi jeans) vitla ka šarenoj ploči

tamo nikada neće stići

nakon trećeg pića

više ne vjeruješ nikome

(pa ni jebena kornjača nije imala šanse)

jer strelice su brze i nemilosrdne

zamišljaš smrt kao guzatu plavušu

i svoje srce u krugu

razmazano po zidu

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com