Diwan 11

| Diwan 11 - 12 |

FUNKCIJE LJUDSKE PRIRODE

Jean Liedloff, Pojam kontinuuma , CLIO, Beograd 2001.

Knjiga Pojam kontinuuma autorke Jean Liedloff predstavlja poziv na kritičko sagledavanje egzistencijalne pozicije "modernog" homo sapiensa. Naravno, da bi se ta situacija mogla shvatiti potrebno je nešto sa čime bi se mogla uporediti i osvijetliti. Upravo to svjetlo autorka je lično doživjela što knjizi daje autentičnost i uvjerljivost zapažanja iz "prve ruke". Na istraživanju južnoameričke prašume putovala je do samog izvora svjetla - do plemena Jekana indiosa. Jer odnos prema svijetu Jekana indiosa, njihov doživljaj Drugoga i Sebe, ono je što čini esenciju ove knjige koja, inače, ima podnaslov Kako da ljudska priroda uspješno funkcioniše .

Međutim, ovo nije knjiga tipa "brzi vodič ka sreći", koja se bavi instant psihologijom za domaćice i gdje se nude već gotovi recepti u postupnim nivoima pogodnim za jogging! Ova knjiga se bavi tzv. filozofijom kontinuuma. Proučavajući Jekana indiose Liedloffova se približava Rusoovom stanovištu "povratka prirodi", odnosno razmatranja "prirodnog stanja» u kojem se kontinuum vrste, tj. filogenetsko iskustvo posmatra kao okvir ponašanja u kome se čovjek, pa i svaka druga vrsta, ponaša najadekvatnije Drugim riječima, izbor odluke je uvijek "prirodan" i "prirođen", odnosno, najfunkcionalniji u datoj situaciji, a plod je evolucijskog kontinuuma.

Autorka Liedloff iznosi niz antropolo ških podataka i upečatljivih slika iz života Jekana - o njihovom odnosu prema radu, djeci, društvu, stvaralaštvu, strancima, itd. Pri tom povlači paralele sa društvom iz koga sama dolazi, sa američkom tehnokratskom "državom blagostanja". Nasuprot planskom takmičarskom duhu zapadne civilizacije, u plemenu Jekana indiosa nudi se život zajednice u "sadašnjosti". Nasuprot ideološkom egotičnom individualizmu, postoji spontano društvo individua. A pojam ljudskog kontinuuma Jean Liedloff definiše kao sled iskustva koji odgovara očekivanjima i težnjama ljudske vrste u okruženju koje je u skladu sa onim u kojem su takva očekivanja i težnje stvoreni . Dakle, sve potrebno je u pretežno nesvjesnom "pamćenju vrste", stoga je za autorku prihvatljiviji predosjećaj nego istraživanje i ezoterija prije nego teorija. A svako intelektualno posredovanje pri odlučivanju, kojim se premošćuje taj evolucijom dosegnuti input najracionalnijeg ponašanja u situaciji spontanosti, pokazuje se kao izvor frustracija.

Knjiga je fokusirana na dva glavna koncepta, prema autorki, ključna za dostizanje stanja "uspješnog funkcionisanja". Prvenstveno je tu koncept "kontinuiranog kontakta sa novorođenčetom", te koncept "ovdje i sada". U prvom slučaju radi se o odnosu Jekana indiosa prema djeci koji se sastoji u tome da oni ostvaruju neposredni fizički kontakt sa djetetom od trenutka rođenja pa do onog momenta kad dijete počinje da puže. Ovakav odnos, prema Liedloffovoj, ali i prema drugim psiholozima, ključan je za emotivnu stabilnost ličnosti u toku kasnijeg razvoja. Lišenost taktilnog kontakta smatra se za uzrok mnogih socijalnih i emotivnih disfunkcija u kasnijem razvoju. Liedloffova iznosi i zanimljivu teoriju koja se kroz psihološko polje implikacija rane postnatalne lišenosti prisustva roditelja dotiče i religijske distinkcije istok-zapad:

... kao da osobe koje potiču iz civilizovanh sredina, a nisu kao bebe nošene u naručju, meditacijom popunjavaju prazninu nastalu zbog nemanja tog dečijeg iskustva... Osobama koje su u najvećoj meri uskraćene - a to su one koje potiču iz zapadnjačke kulture - potrebno je mnogo više vremena da sebe dovedu u stanje centriranosti u kome se nalazi jednogodišnja beba sa celovitim kontinuumom...

Dakle, Liedloffova u emocionalnom ispunjenju nalazi razlog, principijelno govoreći, veće prisutnosti transcendentalnih iskustava istočnih religija nego što je to slučaj na zapadu. Mistična i ekstatična stanja dostupna su, lakše dohvatljiva, osobama koje su od dolaska na svijet usklađene sa imanentnim religijskim osjećajem. Stoga npr. Indijcima ili Jekanama i ne trebaju racionalno zasnovani dokazi o postojanju Boga, bilo da su kosmološki ili ontološki. Nasuprot, cilj je osloboditi se racionalnog, odnosno mišljenja uopšte, što je put u ekstatičko spokojstvo. Smirenost ne traži razloge.

Implicitno se može zaključiti, da se u emocionalnoj uskraćenosti protagonista kulture može naći i razlog veće isključivosti i radikalnosti zapadne religije. Naprimjer, umjesto samokažnjavanja bičevanjem kao čina u hrišćanskom miljeu, Jekane će zapojati pposebnu vrstu trosložne mantre!

Drugi koncept je kontinuiranost "ovdje i sada" pogleda na svijet Jekana koji predstavlja prebivanje u potpunoj sadašnjosti. Autorka Liedloff, na provokativan, način dijagnosticira "bolesno društvo":

Siguran znak da nekom društvu nešto ozbiljno nedostaje jeste jaz među generacijama. Ako mlađa generacija ne želi da s ponosom liči na svoje starije, onda je društvo izgubilo sopstveni kontinuum, sopstvenu stabilnost i, verovatno, ne poseduje kulturu koja zaslužuje da se tako nazove, jer će biti u stalnom stanju promene iz jednog nezadovoljavajućeg sistema vrednosti u drugi...

Nije teško prepoznati ove simptome u našem društvu na svakom koraku i, zaista, neprekidnost, reklo bi se, zaludnost, potrage za kulturnim kontinuitetom djeluje frustrirajuće na sve dobne strukture stanovništva. Pogotovo, ako se tome doda i devalvirajuće ulaganje u eshatološko "bolje sutra" čovječanstva!

Kod Jekana nema projekcija ličnih ambicija roditelja prema djeci i, vice versa , potrebe se podmiruju onako kako one nadolaze i na način koji je adekvatan kulturnom okruženju i ekosistemu. Tek zagledanjem u život takvih skupina kao što su Jekane ili njima slične kulture, postajemo svjesni egzistencijalnih krajnosti "modernog" čovjeka. Apsurdno a znakovito je da postoje tomovi knjiga koje majkama objašnjavaju kako "treba" da njeguju svoje dijete, ili da su razvijene mnogobrojne tehnike što sugerišu korake za spas narušene komunikacije između pripadnika porodice!

Knjiga Jean Liedloff Pojam kontinuuma , u izdanju kuće CLIO i nije potpuna novost u domenu razvojne i terapeutske psihologije u humanistički orijentisanim psihološkim pravcima. Međutim, ovo saznanje, na popularan i zanimljiv način, pokazuje kako individualizirani obrasci ponašanja i prihvatanje sadašnjosti kao jedine stvarne prisutnosti života, mogu da budu smjernice na putu ka harmoniji, kako sa samim sobom, a tako i sa okolinom. Pojam kontinuuma mogao bi biti vaš prvi korak ka tom opšteljudskom cilju.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]