| Diwan 11 - 12 |

Dinko Delić

Stihovi iz muzičke pjesmarice

LK 3821/92

Ja sam omladinac koji strpljivo čeka

u redu za budućnost.

Volim rock u zemlji seljaka

i svoju sexualnu mogućnost.

Nisam osuđivan i neću biti

kriminalac. Idem

na fakultet u vojni odsjek;

ja sam potpuni prosjek.

Ne koristim nikome u društvu.

Ja sam zao, na ispitu sam pao.

Mrzim čistoću i glumim indijanca,

moja draga neće odrpanca.

Moj otac radi, pa me hrani,

moja dobra majka mene brani.

Ja protestujem između knjige i čaše,

mene plaše: nemam posao ni stan.

Nisam osuđivan i neću biti

kriminalac. Idem

na fakultet u vojni odsjek;

ja sam potpuni prosjek.

NE BIH TE NUT'KO

Draga!

Bacam svoje anale na tvoje kanale.

Mila, da l' bi pila

napitke bajne iz čuture sjajne?

Na tvoj prćast nosić

mećem cvijeća snopić,

a nožni prstići, smokvini listići,

dražesno trepere, mrdaju bez mjere.

Dušo!

Lijem svoje suze na tvoje pauze.

Lutko, ne bih te nut'ko

da postaneš lice iz moje riznice.

SEX

Sex je u centru pažnje,

ljubav može da se čisti.

Tijelo je u vrhu potražnje,

sex je prvi na top-listi.

Erotika i pornografija:

lijepe žene, obnažene žene.

Novine i filmovi, photosi i slajdovi,

poljupci na ulici...

Mlad sam i jak,

imam potrebu za nekim.

Žena u centru pažnje,

gola žena, nasmiješena žena...

DIGITALNA LJUBAV

Ja sam mašina.

Isključi kućne strojeve

što bruje

i prave prašinu.

Ja sam turbina.

U žice šaljem brojeve

i ljubavne struje.

Tvoje ruke

u zidu traže vreli spoj,

ljubav zahtijeva muke.

A telefon

nek' nađe pravi broj

moje ljubavne luke.

Počasti me uljem.

Uključi me u zid!

Moja udarna vatra

pokvariće ti vid.

Hajde, uključi me u zid!

ULICA_X

Moj brat ima šesnaest i po,

nije on ulični dječak.

Ide u školu, voli mamu i tatu,

ima prijatelje - srećno djetinjstvo.

Ali s vremena na vrijeme moj brat

reži kao zarobljeni pas:

bježi od škole, bježi od kuće,

iako je sit - ima sve.

Ulica! Ulica - to je izazov.

To je prva tuča, ljubav, cigareta.

Ulica! Ulica - to je rap'n'roll.

Što ne može škola i ne može tata,

može ulica.

Ulica! Ulica! Reži u lica - ulica!

PEPELJUGA IZ GRADA ČELIKA

Mala je gerla iz grada čelika,

cura iz Zenice.

Ko Pepeljuga u ponoć iza teškog rada

obuče šminku i šarene krpice.

Mala luta ulicom što pali svjetla u boji

(njeni čelični bulevari sna),

i čeka dječake sa bijelim NIKE-ama

da piju šolju ljubavi bez dna.

Ona u ponoć ispija noć

u čaši opojne plastike,

i pleše ona, ona diše

vatreni grad bez romantike.

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com