| Diwan 11 - 12 |

Danijela Kambasković-Sawers

PESMA ČESTICE PRAŠINE

“Ti stubovi se sastoje od hidrogena i mikroskopskih

čestica prašine; dugi su otprilike jednu svetlosnu godinu

s jednog kraja na drugi. Kada im nešto poremeti ravnotežu,

dolazi do implozije koja izaziva formiranje

gravitacionog polja – jezgra zvezde”

Newsweek

 

Udišem, izdišem

gnezdim se

na ivici vremena

 

u oblaku bokastom

paperjastim dlačicama obraslom

zatočena

namigujem

 

teška para

čuči

pluta

 

pokreni me iz sna

otcepi me

od tog lepljivog tela

 

da otplovim

u tamno ništavilo

poprskano bleštavim suncima

 

 

IDENTITET

 

moj stari, štrikani identitet

svuda ga tražim

 

mora biti

da sam ga ostavila u avionu

izbacila sa kesom iz supermarketa

izgurala u kanti za recikliranje

 

moram da idem

 

zebu mi ramena

 

 

DA PRIPADAM SEBI

 

da pripadam sebi

 

dala bih ti reči nekorišćene

i delove svoga uma

gde jezik čovečji ne zalazi

 

da pripadam sebi

 

slušala bih te satima

i dlanove prevlačila

preko nakostrešene tvoje duše

 

da pripadam sebi

 

čitala bih ti iznutrice

hranila ti se mislima

pila te dok žeđ ne utažim

 

da pripadam sebi

 

ne bih ti ugrizla ruku iz kaveza

jahala bih na tvom talasu

kroz trenutak beskrajni

 

 

BIVŠI MUŽ 3

 

odlazi

prestani da se umećeš u razgovor

ili ću te poniziti

onako

kako sam ponižen

 

prestani da pokazuješ strepnju

kad znam da bi sa njim legla

i sa mojim plodom u utrobi

 

prestani da brineš

kad nisi ovde

 

prestani da brineš

s kim god legla

 

tvoja je istina odvratna

drži je od mene podalje

 

prestani s tim nasiljem

 

prestani zube ću ti razbiti

 

LES SYMBOLISTES

Za T. C.

 

žalim za vremenom

kada su pesme izazivale protest

kada je koplje rime

sevalo sudom pravde

 

žalim za kritičarima

opijenim nepravdom, kravata olabavljenih,

stolova perom preoranih

zasejanih neizbrisivom verom

 

žalim za urlicima

iz ćoškova Le Monde-a

 

i sudbine sveta

koju odlučuje Sada!

Dvostih o Kome je Reč

 

a vidi nas

 

beležimo asocijacije radimo na pasusima

puštamo brodiće stidljivih čitanja

 

u prazninu bez reči

koja se ispred naših povlači

 

većina nas je mrtva

 

samo je još par čudaka

na klizanju

 

 

FUSNOTA

 

osluškujem reči iza svake

tvoje pažljive

one

koje se na meni goste u tišini

 

prikovana

upoređena sa figurama mita,

arhetipa i retorike

naslućujem

tvoja se muževnost proteže

protejska, strpljiva

 

i čujem - kosti mi krckaju

 

gravitacija me tvog

neizgovorenog vtloga

već usisava

 

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.

Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com