Diwan 11

| Diwan 11 - 12 |

KIŠA JE PRESTALA I TO MI NIŠTA NE GOVORI

Ovo su dani samospoznaje
a od toga se ne isplati bježati
Samo treba
uroniti u sebe najdublje moguće
tamo naći sopstvenog klona
uhvatiti ga za vrat
i onemogućiti mu disanje

TO SMO MI, BRAĆO

Svaki svoj san

smjestili smo pred barikade

znajući da se tamo sanja najbolje

i kao hoćemo

praveći se da želimo

Istina je da s osmijehom čekamo

nesreću svakog od nas

ne zbog zlobe

već zbog nesreće same

neodoljive

koja nam tako lijepo dođe

Savršeni Izgovor

Uspomena

Nedorečena Laž

Propali Plan

Lanci između nas su čvršći

nakon pada

nakon ostvarenog odsanjanog užasa

lako se smijati kada sve ide kako treba

Ali ne može tako

Nećemo

Gorka voda traži svoje mjesto

I svaki dim koji nije vazduh poklonjeni

Priznajte mi

da priznam sebi

Recite da znate o čemu govorim

Sve je prije nas učinjeno

Gradovi su spaljeni

Ranjenici ostavljeni

Žene odvedene

Pjesme otpjevane

Tuga nije izmišljena

za nju se život ne daje jer ona život uzima

UMJESTO DA ČINIM OVO

Bilo bi dobro koračati po dragoj ulici sada

nekoj koja vodi do omiljenog mjesta

parka

ili kafea

sa pićem čiji sam ukus zapamtio

Bilo bi dobro maštati o uzvišenim ciljevima

pronaći izgubljene razgovore

putovati

Oh da

mijenjati vozove na ljubaznim stanicama poput Monpeljea

na stanicama koje pronalazim na pola puta

do vlastitog srca

NA LJETO

kad ga nema više

misliću na ljeto

i na lake dane

neće biti gorko

takav

imam sve

ništa

ne nedostaje

iza usnulih očiju

valovi se miluju

i svi se vole

u mraku ovog uma

ožive plavetnila

tvoje tijelo

moje palme

mreže za spavanje

o da, nema gorčine

i zime nisu strašne

kad mislim na ljeto

sve je svijetloplavo

sve postaje bijelo

I ostavljam sve

jer sam princ ove plaže

iznova se pitam

smijem li vas posjetiti

Castro

Vi jedini

preživjeli

komandante

moje

iluzije

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]