| Diwan 11 - 12 |

Melika Salihbeg Bosnawi

IZ

(POMETENA VREMENA)

Mrtav grad

Podne je

Bokori crkvenih zvona na ustajalom nebu

Ulicom kreću se tjelesa

dotičuć se

dok ti i dalje

živiš svoju introvertiranu avanturu

Prijeći ćeš opet ulicu na uglu

T-e i KT-a

Kadar iz velikog grada

Krenut ćeš onda onom lijevom u smjeru

(navodnog) slučaja

Od tri do pet

(sa još dvadeset introvertiranih lica)

gledat ćeš Bugnuela

Nakon filma stisnuti u prolazu

neku promrzlu ruku

Minus pet ispod nule

Na brdima bijeli akcenti, u Hong-Kongu

Li Cao oplakuje muža

A ce soir, povjeravaš se znanici

iz kluba prijateljstva, mada znaš

da neće biti tako, jer

ovo je mrtav grad

U duši svi nose crninu

jer ovo je mrtav grad

Jedan od tristošezdesetipet

njegovih blagdana

(Stodvadesethiljadagrkabrojkanijeprovjerena-

pišeunovinamadošloječutijednogolimpijskog-

gospodina-

pjesnika-

Janisa Ritsosa)

Ove noći

kreneš li istim putem nazad

u pravcu običaja

susrest ćeš opet svoju smrt

jer ovaj mrtav grad ubit će

(a ce soir, povjeravaš se znancu

iz kluba prijateljstva)

jednog od svojih stodvadesethiljada pjesnika

(1975)

(Pjesma izgubljenog početka)

Pratiš mu potom korake u asfaltu

sitni su i gluho izgubljeni

prepoznaješ još samo poneki prst

utisnut u vrelinu probuđena sjećanja

Skupljaš ih i upoređuješ sa svojim

stavljaš ih tamo gdje je do maločas

ječala praznina

Ti koračaš opet ulicom

nazad

prestala je padati kiša

Sažimlješ sebe i grafit sa zida

u gužvicu papira nevino suvišnu

na ljepoti travnjaka

neki revnostan građanin baca te u koš

Iza vitkih rešetaka

očekuješ tuđi grijeh

zauvijek bezgrešna

neispisana bjelokost papira

(1975-1976)

Blagdan

Probudiš se Postelja bjelokosno čista od bešćutnost

i tvoga tijela. I nevinosti ovoga jutra

Blagdan je

miriše čistota stvari

i poklonstvo misli

Iz topline kreveta kušaš

blagdan je na sofri: u zlatastom kolaču

i pozlaćenoj bijeloj kafi blagdan je

na nebu uvijek posebno nakićenom

za blagdan plodnom kišom il'

mudrim oblakom

suncem (ako neko na blagdan treba umirati)

Blagdan je

i neki hafiz čuva knjigu života

koju nikad (nikad do kraja) nećeš pročitati

Blagdan je

a tvoji su mrtvi davno već prevalili put

koji još, dug, pred tobom stoji

Na blagdan ti sama

neprimjetno drhtiš

(1975-1976)

Nada

Da su sve stvari jednom započete

dovršene

Svijet ovaj ne bi bio

tek malena oaza u pustinjama

Ruža bi isklesala lik iz glogova trna

Vitka linija muzike što sniva

kozmičku ravnodušnost sačuvala b

i maloga artistu na žicama

od pada

Da su sve stvari jednom započete...

za ambis ne bi bilo mjesta

svaka bi ruka dosegla nekog

i svaki neko imao bi znamen

vlastita savršenstva

Da su sve stvari jednom započete

dovršene

svijet ovaj ne bi bio

zadnji prag za vječnost

a na pragu snivala b

i tvrdokorna suština

bivša putovanja

(1978)

[predhodna stranica][sadržaj][sljedeća stranica]

©Copyright Diwan 2002. Sva prava zadržana.
Preporučeno 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding.
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na diwanmagazine@hotmail.com